ENDOMETRIOZA – 1. dio

Što je to endometrioza, kada se javlja i tko ima najveći rizik od ove bolesti?

Endometrioza je kronična upalna bolest ovisna o estrogenu, u kojoj se tkivo slično sluznici maternice pojavljuje izvan maternice, najčešće u zdjelici (npr. na jajnicima, potrbušnici, često oko crijeva i mokraćnog mjehura, a rijetko u plućima, mozgu i drugim organima). Procjenjuje se da pogađa oko 10% žena reproduktivne dobi globalno (oko 190 milijuna).
Ključni problem endometrioze nije samo bol koja smanjuje kvalitetu života mladih, radno aktivnih žena, nego i kašnjenje dijagnoze. U prosjeku je potrebno čak do 4–12 godina od prvih simptoma do postavljanja dijagnoze – što je za pacijentice čitava vječnost. U tom periodu dio žena prolazi kroz ponavljane preglede, normaliziranje boli (“to je normalno”), pogrešne dijagnoze i izostanke s posla/fakulteta, uz ozbiljan utjecaj na intimu, mentalno zdravlje, ali kasnije potencijalno i plodnost.

Ovaj članak je namijenjen svima onima koji imaju nedefinirane tegobe ili se netko njima blizak prezentira s istima. Prvenstveno je cilj objasniti kad posumnjati na endometriozu, kako izgleda tipična bol, kako se danas dijagnosticira (nije nužno samo “isključenjem svega drugoga” kako je to prije bilo) te što realno pomaže, a što je pretjerivanje – od lijekova i operacije do životnih navika, prehrane i podrške u odnosima.

ŠTO JE ENDOMETRIOZA I KADA SE NAJČEŠĆE JAVLJA?

Endometrioza je stanje u kojem se endometriju slično tkivo nalazi izvan maternice, izazivajući upalu, bol, a s vremenom i nastajanje ožiljaka i priraslice (koje mogu biti uzrok kasnije neplodnosti).

Endometrij je sloj stanica na unutarnjoj stijenci maternice, u koji se implantira i razvija embrio. On se “odljušti” za vrijeme menstruacije i potom opet buja sve do ovulacije kada je spreman za primanje oplođene jajne stanice, ukoliko je do oplodnje došlo. Ukoliko nije pod utjecajem hormona za otprilike dva tjedna dolazi do ponovnog ljuštenja i izbacivanja – iduće menstruacije.

Endometrioza odnosno bol može početi od prve menstruacije (menarhe) i trajati do menopauze, no simptomi uglavnom počinju kasnije – između 20. i 30. godine.
Važno je naglasiti kako kod endometrioze intenzitet boli ne mora pratiti “stadij” bolesti—mala količina lezija može boljeti jako, a opsežna bolest ponekad uzrokuje malo simptoma ili ih uopće nema, te se otkrije slučajno. Upravo je zato ova bolest toliko individualne kliničke slike te se ženama koje pate od nje čini da ih nitko ne razumije niti shvaća ozbiljno – što je često i istina. Kod slučajeva koji traju dugo, uz nejasnu kliničku sliku i dijagnozu, podrška mentalnog zdravlja (psihoterapija, anksiolitici, ponekada i antidepresivi) ne smije se zanemariti.
Žene s endometriozom imaju i veći rizik razvoja karcinoma jajnika, kao i nešto veći rizik razvoja karcinoma dojke, autoimunih poremećaja i atopije kože, što treba promatrati sve zajedno u istom kontekstu, kod svake pacijentice posebno.

ZAŠTO TAKO DUGO DO PRAVE DIJAGNOZE?

U prosjeku, do dijagnoze prođe i do 4–12 godina! Razlozi za ovo najčešće su kombinacija medicinskih i društvenih faktora. Sami simptomi endometrioze su raznoliki i varijabilni—od “samo” bolne menstruacije do crijevnih i mokraćnih tegoba te kronične zdjelične boli. Drugo, endometrioza može “glumiti” druge dijagnoze (npr. sindrom iritabilnog kolona, intolerancija glutena, laktoze, ciste), pa se često ide putem diferencijalne dijagnostike. Ukoliko se u procesu pretraga npr. ultrazvukom nađe cistu jajnika, često se može zaključiti kako ona u određenim periodima ciklusa radi tegobe. Ipak, nije rijetkost da cista s vremenom nestane („pukne“ odnosno razriješi se i više ju ne nalazimo na UZV-u), a bol se zadrži u istom intenzitetu. U takvim slučajevima treba ozbiljno razmišljati u smjeru endometrioze. Treće, godinama se u praksi koristilo pravilo: dok se ne vidi na laparoskopiji (ulaskom u abdomen kroz rez ili rupicu na koži), nije potvrđeno, što je usporavalo put do prave dijagnoze i terapije. Danas međunarodne institucije i smjernice sve više naglašavaju kliničku/presumptivnu dijagnozu uz ciljanu obradu i ranije liječenje, bez rizičnih operativnih zahvata (laparoskopija/laparotomija) kao nužnog sredstva potvrde.

ŠTO UZROKUJE ENDOMETRIOZU

Iako konkretan uzrok nije poznat, od najstarijih radova iz 1920e pa sve do radova starih par mjeseci – najvjerojatniji je uzrok retrogradni protok menstruacije. Što ovo točno znači? Za vrijeme ciklusa menstruacija sa odljuštenim stanicama endometrija teče u rodnicu te rodnicom van na uložak/tampon. Kako nije došlo do oplodnje i ne postoji zametak koji bi se ugnijezdio u endometrij, on se ljušti prema van. U rijetkim slučajevima dio menstrualne krvi sa stanicama endometrija može otići prema „gore“ te kroz jajovode stići do jajnika, abdominalne šupljine, crijeva pa čak i dalje prema plućima. Stanice se na ovom stranom mjestu ugnijezde, priključe na opskrbu krvlju i počnu umnožavati. Ovo svakako nije jedini faktor, ali je glavni u nastanku endometrioze – endometrija izvan maternice. Očigledno je i da postoje za sada nepoznati genetski faktori, obzirom da su kod žene čije majke i bake imaju endometriozu čak šest puta veće šanse za istu bolest.

Kako stanice endometrija završe u abdomenu/izvan maternice? Kroz jajovod! Jajovod nije “slijepa ulica” sa zidom na kraju – on je na svom vanjskom dijelu otvoren poput tunela, a njegov otvor okružuju brojne resice koje za vrijeme ovulacije hvataju jajnu stanicu i prenose ju u unutrašnjost jajovoda dalje prema maternici. Ukoliko ovaj tunel nije otvoren, dolazi do problema sa prijenosom jajne stanice u maternicu te je često oplodnja nemoguća. Tada se pristupa tzv. “propuhivanju” jajovoda.

U idućem dijelu bavit ćemo se – simptomima, dijagnozom i liječenjem endometrioze.