Jesu li Ozempic i slični lijekovi opasni? Što stvarno kaže znanost?

Što su točno novi lijekovi za mršavljenje o kojima se posvuda priča?

Lijekovi za mršavljenje nisu novo otkriveni lijekovi za čije mehanizme nismo sigurni. Naime, GLP-1 agonisti postoje već više od 15 godina u liječenju prvenstveno šećerne bolesti tipa 2. Djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1 koji se inače nalazi u našem tijelu te usporava pražnjenje želuca, produljuje osjećaj sitosti i smanjuje apetit. Istovremeno, on utječe i na poboljšanje regulacije glukoze povećanjem lučenja inzulina i smanjenjem glukagona. Upravo kombinacija sporijeg prolaska hrane (duže se zadržava u želucu) i smanjenog unosa kalorija (smanjenje želje i tzv. craving-a) dovodi do relativno bržeg gubitka tjelesne mase.

Što se prije koristilo za mršavljenje i kako su se pojavili novi lijekovi?

Prije GLP-1 agonista terapija debljine temeljila se na dijeti, fizičkoj aktivnosti i starijim lijekovima (npr. orlistat), koji su imali ograničen učinak i nažalost česte nuspojave. Važno je naglasiti da je Ozempic registriran za liječenje dijabetesa tipa 2, te se na teret osiguranja propisuje prema jasnim kriterijima (nedovoljno reguliran tromjesečni šećer kod pacijenata s uvedenom terapijom za dijabetes, npr. metforminom).
Lijekovi koji su registrirani za liječenje debljine pojavljuju se kasnije – u Hrvatskoj su dostupni liraglutid (dnevna primjena) te semaglutid i noviji tirzepatid (tjedna primjena), koji cilja i GLP-1 i GIP receptore te kako se primjećuje u praksi dovodi do bržeg gubitka kilograma (čime i češćih nuspojava!).

Metabolički učinci i koristi

GLP-1 lijekovi djeluju višestruko, a njihovi glavni benefiti su smanjenje tjelesne mase za prosječno 10–20% tjelesne težine, ovisno o lijeku i dozi, poboljšanje inzulinske rezistencije, povoljan učinak na masnoće te smanjenje ukupnog kardiovaskularnog rizika.

GLP-1 agonisti poboljšavaju masnoće u krvi primarno posredno, kroz smanjenje tjelesne mase i poboljšanje inzulinske rezistencije, ali imaju i određene direktne metaboličke učinke. Tako smanjuju trigliceride (smanjuju lipemiju nakon obroka usporavanjem pražnjenja želuca i smanjenjem unosa hrane), ali i LDL (loši kolesterol) gdje gubitkom kilograma dolazi do smanjenog nastajanja LDL-a u jetri. Ipak, najveći dio učinka dolazi iz gubitka visceralne masti (skriveno masno tkivo, smješteno abdominalno) što smanjuje upalni status i poboljšava ukupni metabolički profil osobe.

Kardiovaskularne studije pokazuju i smanjenje rizika od infarkta i moždanog udara kod dijabetičara. Povremeno se kao kontra argument može čuti kako se ne zna kako ovaj mehanizam djeluje na potpuno zdrave ljude, no danas 1 od 10 ljudi ima dijabetes, a čak 25–40% ima inzulinsku rezistenciju, dok 30–40% populacije ima povišene masnoće u krvi. Prvi trag aterosklerotskih masnih pruga na krvnim žilama u zadnjih se 50 godina nalazi već kod dojenčadi – većina metaboličkih problema postoji puno prije nego što se razvije dijabetes, a sve više ovise i o prehrani i navikama već kod trudnica i dojilja.

Prava istina? Naši geni duboko ocrtavaju prehrambene navike naših predaka. Pogledamo li samo tri do četiri generacije unazad, jasno je da nemamo metaboličke mogućnosti hraniti se jednostavnim šećerima, fast food-om, gaziranim šećernim sokovima, pohanom i prženom hranom i pekarskim proizvodima – bez da to naše tijelo ne kompenzira koliko može, uz naknadni razvoj metaboličkih i endokrinih bolesti.

Jede li Ozempic kosti?

Da i ne – ovisi o tome kako se koriste, GLP-1 agonisti mogu oslabiti i koštanu/mišićnu masu, ili pak utjecaj na njih može biti gotovo zanemariv. Bitno je naglasiti kako brzi gubitak težine (npr. 30 kg u 4-5 mjeseci), bez adekvatnog treninga dovodi do oslabljenja kostiju bez obzira da li se koristilo lijekove ili npr. strogo postilo, uz opasno nizak dnevni unos kalorija (deficit) – u oba slučaja raste i rizik pojave žučnih kamenaca.

Gubitak težine uz GLP-1 terapiju uključuje i dio nemasne mase pa je tako približno 70–80% gubitka masno tkivo, dok oko 20–30% otpada na mišićnu masu. Ovaj omjer vrijedi za generalnu populaciju bez strukturiranog treninga. Kod osoba koje redovito treniraju (osobito trening snage) omjer se pomiče u korist očuvanja mišića. Uz 2–3 treninga snage i redovitu aktivnost, gubitak mišićne mase se značajno smanjuje, a negativan učinak na kost praktički se neutralizira.

Novija meta-analiza iz 2025. u osoba s tipom 2 dijabetesa našla je da GLP-1 agonisti nisu povećali rizik prijeloma i čak su bili povezani s boljim ishodima na BMD-u (mjera čvrstoće kosti, pretragom denzitometrije) i nekim biljezima koštane pregradnje u odnosu na kontrole. To ne znači da “štite kost” u svakoj situaciji, ali ide protiv tvrdnje da terapija generalno i dosljedno oštećuje kost.

GLP-1 lijek + trening opterećenjem + adekvatan unos proteina = štiti mišiće i kosti te dovodi gotovo isključivo do gubitka samo masnog tkiva!

Rizici i nuspojave

Rizik pojave hipoglikemije (naglog pada šećera) vrlo je nizak  ukoliko se lijek koristi samostalno (bez drugih lijekova za dijabetes) te uzima redovite, manje obroke bogate proteinima i složenim ugljikohidratima. Ne preporuča se uzimanje GLP-1 uz potpuno preskakanje obroka, dijetu sokovima, potpuno izbacivanje svih ugljikohidrata i sl. Umjesto potpunog preskakanje doručka, ali i kroasana  i sendviča iz pekare, uzmite svježi sir sa orašastim plodovima, 1-2 jaja s povrćem ili proteinski shake u slučaju slabijeg apetita. Najčešće nuspojave – mučnina, proljev i nadutost, povezane su s nastavkom nezdrave prehrane (pekara, fast food, čips, gazirana pića, generalno jednostavni šećeri) te ih se lako izbjegava hranom bogatom proteinima i vlaknima. Već spomenut nastanak žučnih kamenaca povećan  je kod brzog mršavljenja (bez obzira na metodu). Kod GLP-1 agonista poželjne su laboratorijske kontrole (glukoza, HbA1c, jetreni enzimi) svakih 3–6 mjeseci, a u slučaju naglog nastanka bolova gornjeg dijela trbuha, mučnine, povraćanja, žute stolice i žurniji UZV abdomena.

Uz GLP-1 terapiju cilj doručka je: mali volumen, visoka nutritivna vrijednost, lako probavljivo, bogato proteinima i vlaknima.

U posljednje vrijeme spominje se vrlo rijetka, ali ozbiljna nuspojava vezana uz GLP-1 lijekove – nagli gubitak vida uzrokovan poremećajem cirkulacije vidnog živca (tzv. NAION). Riječ je o izuzetno rijetkom stanju koje se javlja kod otprilike 1 na 10.000 korisnika. Važno je naglasiti da se radi o povezanosti, a ne dokazanom uzroku, jer isti pacijenti često već imaju rizične faktore poput dijabetesa, povišenog tlaka i masnoća.

Iako se u nekim analizama spominje veći rizik kod viših doza, ključna preporuka ostaje ista – terapiju uvoditi postupno i isključivo pod liječničkim nadzorom. Nikako nemojte samostalno nabavljati i odmah započinjati terapiju najvišim dostupnim dozama lijekova.

Tko NE smije uzimati GLP-1 lijekove?

Potpuna kontraindikacija uzimanja ovih lijekova je osobna ili obiteljska anamneza medularnog karcinoma štitnjače (dakle, i kod postojanja ovog karcinoma kod baka/djedova), kao i osobe sa MEN2 sindromom. Potreban je oprez kod osoba s već postojećim žučnim kamencima ili drugim teškim gastrointestinalnim bolestima.

GLP-1 lijekovi predstavljaju značajan napredak u liječenju debljine i metaboličkih poremećaja, ali bitno je za naglasiti kako nisu “čarobno rješenje”. Omjer benefita i rizika ide u prilog korištenju kod ljudi čiji BMI prelazi 30, kod kojih se restrikcijom dijete i redovitom tjelesnom aktivnošću ne postiže gubitak kilograma ili imaju dokazne metaboličke poremećaje (inzulinska rezistencija, pred-dijabetes, hipotireoza i dr.) Najbolji rezultati postižu se kombinacijom uravnotežene prehrane (više proteina i vlakana, manje jednostavnih šećera), redovite fizičke aktivnosti i pravilnog vođenja terapije.

Na ovaj način ostvaruje se pametan, kombinirani terapijski pristup debljini, koji ne samo da povećava učinkovitost, nego i smanjuje nuspojave poput mučnine i probavnih tegoba. Da rezimiramo, uzimanje lijekova bez prave indikacije (BMI 30 i iznad), naglo povećanje doza ili početak odmah visokim dozama, zadržavanje iste nezdrave prehrane ili naglo, potpuno ukidanje obroka nisu u skladu sa terapijskim pristupom te dovode do neželjenih posljedica. Uzimanje terapije bez uvođenja redovite tjelesne aktivnosti (početno bar hodanje, plivanje, traka 3x tjedno, uz uvođenje treninga snage po mogućnosti), također povećavaju rizik neželjenog gubitka mišićne i/ili moguće koštane mase.

GLP-1 lijekovi, dakle, ne djeluju kao “otapalo za kosti”. Ono što se događa jest da brži gubitak kilograma smanjuje opterećenje na kost, pa kost može gubiti dio gustoće ako osoba istodobno ne radi trening snage i ne unosi dovoljno proteina. Zato lijek nije idealno uzimati “pasivno”, bez aktivnosti i bez praćenja unosa proteina, kao i povremenih K2D3 suplementacija u fazama najbržeg gubitka kilograma – neovisno o uzroku gubitka kilograma.

Često u razgovoru možemo čuti kako je nekome otkriven povišen kolesterol. Još češće možemo čuti kako glede navedenoga nije uvedena nikakva promjena životnih navika ni terapija. Na žalost često znam čuti kako je nekome od mojih prijatelja, poznanika ili ljudi s kojima uđem u ovu temu – savjetovano ne poduzimati ništa “dok brojke nisu kritične“. U jednu ruku ovo i ima smisla – ako znamo koja je brojka kritična i zašto.

Prije godinu dan prvi sam se put susrela sa video predavanjima određenih “alternativnih/prirodnih doktora” (bez sveučilišne edukacije i fakulteta) koji su podučavali o važnosti masnoća u našoj krvi. Neka su išla korak dalje – tvrdeći da “manjak masnoća u krvi uzrokuje demenciju”. Iako je moja prva profesionalna reakcija bila – kakva je ovo glupost? – odlučila sam posvetiti određeno vrijeme stručnoj literaturi i novijim znanstvenim radovima. Nekoliko desetaka radova (i ispisanih bilježnica) kasnije došla sam do ozbiljnog zaključka – kakva glupost! Ne samo kako niti jedan peer-reviewed (radovi koje su provjerili nezavisni, “vanjski” stručnjaci) rad ne dolazi do takvih zaključaka, već upravo suprotno – statini u većini novijih studija ispadaju neutralni ili zaštitni za rizik demencije! Jedna od većih studija iz 2025. uključila je čak 7 milijuna ljudi, a uzimanje jednog od najčešćih statina (rosuvastatin) tri ili duže godina imalo je izraženo zaštitno djelovanje. Lancetova studija iz 2024. proučavala je pacijente s bolestima srca i krvnih žila, kod kojih se uzimanje statina direktno povezuje sa 30% manjim rizikom Alzheimerove, a 18% manjim rizikom vaskularne demencije.

Radom u ordinaciji u praksi, gotovo svaki pacijent mlađi od 45 godina koji je doživio srčani udar, blagu do jaču anginu pektoris, prolazne ishemijske atake i neurološke simptome, imali su povišene razine masnoća u krvi. Jedna od najvećih nedoumica pacijenata je – kolesterol je prije 15-ak godina bio uredan ukoliko je bio ispod 7, a danas mora biti do 5 mmol/L! Ipak, ne radi se o namještanju vrijednosti – promatranjem 30 godina nalaza i vrijednosti masnoća u ljudi te izdvajanjem onih kod kojih su se razvili mekani, opasni plakovi, srčani i moždani udar i tromboze, shvatilo se da je potrebna korekcija poželjnih vrijednosti. Ipak, nije svako povećanje masnoća isto te je u nekim slučajevima sasvim opravdano započeti promjenom životnih navika i nekim suplementima, dok je u drugima nužno uvođenje terapije kao prevencije najrizičnijih stanja – srčanog i moždanog udara i njihovih posljedica.

Zašto se bojimo visokog LDL-a?

U narodu poznat kao “loš kolesterol”, LDL su čestice masnoća niske gustoće (Low Density Lipoprotein) koje imaju iznimnu karakteristiku djelovanja poput ljepila. Sam LDL nije mast – već zbijeni paket koji u sebi prenosi kolesterol. Kada ovih paketa ima puno, skloni su oštetiti stjenku krvne žile. Ovo možemo smatrati “ogrebotinom” koju tijelo pokušava popraviti i time oko nje pokreće upalni proces aktivirajući imunološki sustav. U ovako aktiviranom upalnom okružju, LDL nažalost postaje posebno ljepljiv – veže se i taloži na nastala oštećenja, vežući dalje na sebe kalcij, proteine i druge masnoće. Plak koji nastaje na ovaj način suzit će lumen (promjer) krvnih žila i protok krvi kroz njih. Također, ovaj plak brzo raste, mekan je i ima tanku pokrovnu kapu – lako može puknuti i poslati svoje komade dalje. Loš kolesterol uistinu je loš, a njegova je karakteristika da često stvara mekane, opasne plakove tiho i podmuklo, često sve do prvog simptoma – akutnog srčanog infarkta.

Postoji li “dobar” kolesterol?

Za razliku od ovog neprijatelja naših krvnih žila, HDL (High Density Lipoprotein) skuplja višak kolesterola iz krvi i vraća ga natrag u jetru. Glavni mehanizam izlaska kolesterola iz tijela upravo je jetrom, koja ga pretvara u žučne kiseline i dijelom putem crijeva i stolice uklanja iz našeg tijela. HDL za razliku od ljepila, djeluje upravo suprotno – kao čistač viška masnoća. Iz tog razloga vaš liječnik voli vidjeti kako je nivo HDL-a bar 1,2 mmol/L. HDL povećava redovita tjelesna aktivnost i to u obliku aerobnog treninga srednjeg intenziteta; bar 3x tjedno (poželjno 250 minuta tjedno) prakticirati brzo hodanje, trčanje, bicikliranje, orbitrek, plivanje, pilates i sl. Prevelik unos jednostavnih šećera (pekara, slatkiši, slane grickalice, umjetna sladila u pićima) smanjuju naš HDL, dok on raste kod unosa zdravih masti hranom (omega 3 – ribe, maslinovog ulja, avokada, orašastih plodova). Nažalost, detoks sokovi i intenzivne keto dijete ne povećavaju HDL, dok keto dijete čak mogu povisiti LDL. Cilj je balans prehrane i redovita tjelesna aktivnost.

Zna li vaš liječnik da papate masno?

Ukratko, da. Nevezano uz to imate li koji kilogram viška ili ne, ono što ukazuje na lošu prehranu jedan je od parametara lipidograma – povišeni trigliceridi. Iako se pod lošom prehranom prvenstveno pomisli na pohano i prženo meso, bitno je naglasiti da su jednako loši jednostavni šećeri i prerađene gotove namirnice. Previše slatkoga uistinu nas čini masnijima – izvana i iznutra. Kod ljudi koji koriste statine kao terapiju protiv visokih masnoća kolesterol i LDL mogu se sniziti na željene razine. Ako postoji nalaz i dalje povišenih triglicerida, to nam pokazuje da se ne pazi na prehranu, dok HDL niži od 1 sugerira premalo tjelesne aktivnosti i kretanja.

Statin djeluje dok ga se uzima – poput spužve koja uklanja višak masnoća. Prestankom uzimanja rastu i masnoće u krvi, zbog čega se radi o kroničnoj terapiji.

Što prije statina?

Ukoliko su vrijednosti masnoća granično povišene, sa trigliceridima iznad 1,7 te niskim HDL-om, svakako je prvi korak promijeniti prehrambene navike i pojačati tjelesnu aktivnost na bar 3x tjedno. Najbolji trening kombinacija je brzog hodanja/planinarenja i plivanja, a obroke bazirati na povrću, cjelovitim žitaricama i mesu pripremanom uz minimalno masnoća. Za neke od suplemenata koji su se prije spominjali dokazano je kako nemaju pozitivan učinak na lipidogram, npr. niacin, ekstrakt crvene riže i slični biljni pripravci. Osnovni korak su promjena prehrane i aktivnost, a njemu mogu u manjoj količini pomoći: sojini proteini (pad LDL 3-5%), psilijum vlakna – pažljivo, jer omekšavaju stolicu, no dokazano snize LDL za do 15% kod redovitog uzimanja, fitosteroli u kapsulama (5-10% smanjenja LDL-a). Utjecaj omega 3 masnih kiselina, kao i (mljevenih!) lanenih sjemenki nije dokazan, ali se zbog svojih drugih dokazanih pozitivnih djelovanja ipak preporučuju u suplementaciji i prehrani.

Kada je nužna terapija?

Kada 6 ili više mjeseci po promjeni životnih navika kolesterol i LDL i dalje ostaju iznad poželjnih vrijednosti, unatoč dobrim HDL i trigliceridima, potrebno je uvođenje terapije – statina. Najdjelotvorniji i najpoznatiji, rosuvastatin, uvodi se u manjim dozama te po potrebi povećava nakon 3 mjeseca terapije. Kod ljudi koji imaju oštećenje nekih od organa (npr. bubrega) uvodi se atorvastatin ili druge terapije, ali obavezno u većoj dozi (20 mg početno) kako su nešto slabijeg djelovanja. Novije generacije lijekova za masnoće od nedavno nisu više regulirane posebnim smjernicama te ih se na recept može dobiti kod svih ljudi kojima ove početne terapije nisu dosta. Ukoliko se nađu vrlo visoke razine LDL-a, preporuka je odmah uvesti kombinaciju dva lijeka i spriječiti začepljenje krvnih žila mekanim plakovima. Kod pacijenata koji duže vremena imaju povišene masnoće ili pate od određenih simptoma, potrebno je učiniti ultrazvuk karotida kako bi se provjerilo postoji li većih plakova i suženja krvnih žila vrata. Osim što smanjuje razine kolesterola i LDL-a, nužno je naglasiti kako statin u terapiji mekane, opasne plakove stanjuje, a očvrsne njihovu pokrovnu kapu te su oni manje skloni pucanju. Ovo djelovanje poznato je kao stabiliziranje postojećih plakova.

U određenim slučajevima niti promjena životnih navika, niti kombinacija dva lijeka neće biti dostatna za snižavanje vrlo visokih LDL vrijednosti. To se najčešće događa kod nasljednih oblika hiperkolesterolemije pa je potrebno daljnje testiranje, uključujući i drugih članova obitelji. U takvim slučajevima specijalist podnosi zahtjev bolničkom povjerenstvu za uvođenje novijih, učinkovitijih, ali i skupljih lijekova, koji su namijenjeni upravo ovoj skupini bolesnika (tzv. PCSK9 inhibitori)

Kod svakog pojedinca s preboljenim moždanim i/ili srčanim udarom, nužna je prevencija statinima.

Rizici?

Svaki lijek nosi određene rizike, od običnog ibuprofena (probavna krvarenja) do suplemenata koje možemo bez-receptno kupiti u ljekarni, pa do vitamina D koji može biti toksičan i uzrokovati kalcifikate. Unatoč neprovjerenim natpisima, realnost je da su statini jedni od najistraženijih i sigurnijih lijekova koje imamo u medicini uopće. Bolove u mišićima radi njihova uzimanja (posebno u većim dozama) imat će realno 1-3% ljudi, dok čak do 20% može osjećati nocebo bolove u mišićima – jer smo to očekivali nakon čitanja upozorenja. Krvnim pretragama lako se može ustvrditi osjećamo li mialgije radi lijeka (i tada ga je potrebno promijeniti), ili nam mozak sugerira da ih osjećamo radi straha od neželjenih nuspojava. U ovom drugom slučaju, bolovi spontano prolaz kroz nekoliko dana uzimanja. Iznimno rijetko može nastati povišenje jetrenih enzima (manje od 1% slučajeva) i tad je potrebna promjena lijeka. Ozbiljne komplikacije izuzetno su rijetke, a prednosti statina u vidu sprječavanja srčanog i moždanog infarkta visoko ih nadilaze.

Zaključno – HDL možemo povisiti, a trigliceride smanjiti sami, promjenama naših navika i prehrane. Ipak, ukoliko u nalazima pratite kontinuirano povišene vrijednosti kolesterola i LDL-a, a posebno ako u obitelji imate povijest moždanog i/ili srčanog udara, javite se liječniku ili specijalistu endokrinologu. Kod postojanja srčanih tegoba (nedostatak daha, bolovi u prsima, bolovi potkoljenica u mirovanju ili kraćem hodanju) potrebna je i kardiološka obrada.

You are what you eat –  fraza je koju je njemački filozof Ludwig Feuerbach učinio poznatom još davnih 1850-ih, ali korijene ovog filozofskog načela postavlja već i Hipokrat. Uistinu, u dane kada ćemo zatrpani poslom i obvezama „doručkovati kavu“, preskočiti ručak, a minutu dvije slobodnog vremena potencijalno posvetiti cigareti ili krafni s čokoladom – nećemo se osjećati niti energično niti na vrhuncu svojih sposobnosti. Dodamo li na to kakav energetski napitak, ubrzo ćemo primijetiti tremor ruku, nemogućnost jasnog fokusa i potencijalno probleme sa želucem – od refluksa kiseline do bolnih grčeva u abdomenu.

Činjenica je kako je tehnološki napredak pa time i proizvodnja, transport i čuvanje hrane, ali i noviteti poput smrznutih pekarskih proizvoda koji se peku isti dan kupnje, još meki, topli i mirišljavi, vremenski napredovali mnogo brže nego li se naši geni mogu prilagoditi. Tek nekoliko generacija prije naše kruh je bio poslastica koja se radila jednom, dva puta tjedno, prehrana se bazirala na varivu i povrću uz dodatak mesa, nerijetko u manjoj količini, više radi arome. Meso se kuhalo ili peklo, friteze nisu bile uobičajen način pripreme, a deserti su se zasnivali na voću ili kolačima s biskvitom i voćnim nadjevom. Krafna s pistacijom? Tada niti u primisli. Iako se sušenje mesa radi očuvanja, kao i začeci tatarskog odreska vežu uz daleku povijest, prva prerađena mesa u vidu kobasica, mesnih narezaka i pašteta koje se veže s kancerogenim djelovanjem datiraju s početka 20. stoljeća. Iako velike količine soli u ovim proizvodima negativno djeluju na naše zdravlje (npr. porast krvnog tlaka), pravi krivac za njihovo kancerogeno djelovanje su nitrati i nitriti.

Svježi ružičasti odrezak na polici – vjerojatno je najgori izbor!

Iako su se nitrati i nitriti u početku dodavali kao konzervansi (npr. sprječavaju rast C. botulinum), danas se koriste u sve većim i rizičnijim količinama ponajviše radi izgleda. Oni stabiliziraju i čine dugotrajnom onu poznato ružičasto-crvenu boju, zbog koje meso izgleda „svježe” i kada stoji na polici tjednima. Uz to djeluju i kao pojačivači mesnog „kobasičastog“ okusa. Konačni učinak je da se lijepo upakira i proda meso koje je često uvezeno odavno, slabije i upitne kvalitete upravo zato što dugo stoji, ali vizualno djeluje svježe zahvaljujući umjetno pojačanoj boji. Takvi proizvodi ne samo da imaju rizik kancerogenog djelovanja, nego i agresivno cijenom potiskuju naše domaće i kvalitetnije mesne proizvode koji se tek pojave na tržištu, a npr. ne djeluju tako jarko ružičasto i „svježe“.

UZROCI KANCEROGENOSTI

Zašto su nitriti i nitrati kancerogeni i to prvenstveno za naše debelo crijevo? U kontaktu sa hem željezom (obilno u crvenom mesu!) i proteinima u našem crijevu oni se pretvaraju u tzv. NOC grupu spojeva (N-nitrozo spojevi). Upravo su NOC kancerogeni za naš probavni trakt, posebno sluznicu debelog crijeva i rektuma. NOC spojevi koji nastaju u crijevu uzrokuju oštećenja DNK u stanicama sluznice crijeva te u njima nastaju mutacije. Nastanak mutacija prvi je korak za pretvorbu normalne stanice u tumorsku stanicu – a ako se ona krene neograničeno umnožavati, nastaje prvo karcinom in situ (ne probija stijenku crijeva). S vremenom, širenjem prodire kroz stjenku crijeva i metastazira u limfne čvorove i/ili druge organe. Kako bakterije pospješuju nastanak NOC, a najviše bakterija ima u debelom crijevu, ne čudi što je s većom konzumacijom prerađenog crvenog mesa i veći rizik kolona (debelog crijeva).  Kolorektalni karcinom (dalje CRC) drugi je najčešći karcinom u RH i kod žena i kod muškaraca! Osim prilagodbe prehrane koja uključuje smanjenje prerađenog crvenog mesa i pojačan unos vlakana, vrlo je bitno ozbiljno shvatiti preventivne programe raka debelog crijeva koji su kod nas uvedeni još 2008.

Prema IARC klasifikaciji (2015.) prerađeno meso spada u grupu 1 kancerogena (dokazani kancerogeni, zajedno sa npr duhanom i azbestom), dok crveno meso u grupu 2A (vjerojatni kancerogeni, kao npr. UV-A lampe solarija ili određeni anabolički steroidi).

RIZIK KARCINOMA U SVIJETU I KOD NAS

Učestalost CRC u SAD-u je oko 37 novih slučajeva na 100.000 ljudi godišnje, u EU oko 24-30, dok istok Europe, Balkan i RH imaju veći rizik – 44 novooboljele osobe na 100.000 ljudi godišnje. Nažalost, veći je problem taj što imamo i višu smrtnost – dok u SAD i EU od ovog karcinoma umire oko 15 ljudi na 100.000, kod nas je to oko 22-25 ljudi na 100.000. Ipak, razlog za ovo vjerojatniji je u potrebi ranije prevencije i liječenja. Ako dobijete poštom kartončiće za uzorke stolice, ili primijetite da su ih dobili vaši roditelji – nemojte ih bacati. Ovim se provjerava oku nevidljivo krvarenje koje može biti posljedica opasnih promjena sluznice. Moguće je i da se radi o nečem benignom – npr unutarnjim hemoroidima, ali jedini siguran način provjere je kolonoskopija. Na ovaj način liječnik će vizualizirati ukoliko postoje kakve promjene poput polipa te ih nerijetko odmah i ukloniti i poslati na analizu. Ako primijetite krv u stolici, posebno veće količine, tamniju stolicu (gotovo prema crnoj), imate bolove u trbuhu ili se izmjenjuju proljevi uz nadutost sa ili bez krvi sa opstipacijama – potrebno se odmah javiti liječniku. Osim kolonoskopije, učinit će se i specifični markeri iz krvi. Ukoliko se većina vaših obroka sastoji od crvenog mesa (npr 4x tjedno ili više), nužno je pridržavati se danih preventivnih savjetovanja. Iako je većini ljudi nezamislivo prijeći isključivo na biljnu dijetu, prvi korak je izbaciti prerađeno crveno meso, poput pašteta i mesnih narezaka.

MJERE PREVENCIJE

Činjenica je da osim što imamo nešto više oboljelih, kod nas se CRC otkrije kasnije te je manje i izlječenje. 5 godišnje preživljenje u SAD i EU je oko 60-63%, dok u RH tek oko 50-52%. Bitno je naglasiti – ukoliko se otkrije u I. stadiju 5 godišnje preživljenje iznosi preko 90%! Također, bitno je naglasiti kako je vidljivost u ovom stadiju izrazito ograničena na UZV abdomena. Na kolonoskopiji će pak izgledati kao sitni polipi i s lakoćom će ih se ukloniti. Također, u ovim početnim stadijima tumorski markeri mogu biti uredni. Zaključak? Iako neugodna, upravo je kolonoskopija pretraga koja spašava život.

Industrijski suhomesnati proizvodi poput hrenovki, pašteta, salame, parizera i mesnih narezaka, hot dog kobasice, industrijska pancete, konzervirano meso – namirnice su koje treba izbjegavati ili bar maksimalno ograničiti. Za razliku od njih, povrće bogato nitritima ne predstavlja rizik. Kako to? Naime, u povrću poput cikle nitriti dolaze zajedno sa vitaminom C, polifenolima i drugim spojevima te ne dolazi do aktivacije u NOC spojeve u našem crijevu. Mnogi će pomisliti kako ovog rizika nema ako se radi o domaćim suhomesnatim proizvodima. Ipak, to ovisi o majstoru recepta! Ako se u domaće meso dodaje salitra/nitritna sol, rizik je praktički isti kao kod industrijskog prerađenog mesa. Glede preporuka oko konzumiranja i količine, prema najpoznatijim smjernicama WCFR preporuka je potpuno izbjegavanje svih prerađenih namirnica, a glede odrezaka maksimalno  2-3 manja mesna obroka tjedno (govedina, svinjetina, janjetina). S druge strane piletina i riba nisu rizične, a povrće djeluje preventivno, tako da je baziranje i raspodjela obroka po tjednu ključna. Dakle, nije nužno potpuno izbacivanje mesa (ali je prerađenih mesnih proizvoda!), već njihova pametna raspodjela.

• PCOS je hormonski poremećaj koji pogađa oko 1 od 10 žena reproduktivne dobi.
• Glavni problem je hormonski disbalans (povišen LH, manjak FSH, višak androgena) koji remeti ovulaciju i plodnost.
• Najčešći simptomi su neredoviti ciklusi, akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, poteškoće s plodnošću, sklonost inzulinskoj rezistenciji.
• Prva linija liječenja je uvijek promjena životnih navika – gubitak 5–10 % tjelesne mase, zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost često već reguliraju ciklus.
• Suplementi i lijekovi (mioinozitol, vitamin D, metformin, kontraceptivi) biraju se individualno – ovisno o cilju žene (trudnoća, regulacija ciklusa, akne, metabolizam).

Pojavom društvenih mreža i povećanjem broja content creatora, sve se češće spominje PCOS u kontekstu uzroka brojnih medicinskih problema, ali i prijedloga liječenja i terapija koje često nisu medicinski opravdane i/ili provjerene. Sindrom policističnih jajnika skup je simptoma koji su posljedica kompleksnih hormonalnih poremećaja. Najveće zablude svakako uzrokuje i naziv ovog stanja – ciste na jajnicima ne moraju uvijek biti prisutne. Još jedan faktor koji pridaje manjku razumijevanja jest taj da najčešći ženski spolni hormoni (FSH, LH, estradiol, progesteron) ne moraju uvijek izlaziti izvan referentnih vrijednosti. Koja je onda uopće definicija ovog sindroma, što ga uzrokuje i kako se liječi?

UZROCI

Unatoč brojnim aktivnim istraživanjima, do danas još uvijek nisu poznati konkretni uzroci nastanka PCOS-a. Primjećuje se znatno veća učestalost kod žena koje imaju inzulinsku rezistenciju, dijabetes, pretilost (posebno abdominalnog tipa) te čije sestre i/ili majke imaju dijagnozu PCOS-a. Prema novijim procjenama iz 2022. čak će 1 od 10 žena imati simptome PCOS-a prije nastupa menopauze.

Redoviti menstrualni ciklus traje 28–32 dana, a sredinom istoga događa se ovulacija. Pod utjecajem određenih spolnih hormona dolazi do pucanja folikula – mjehurića na jednom od jajnika, iz kojega izlazi jajna stanica spremna za oplodnju i trudnoću. Ukoliko u roku 24h ne dođe do oplodnje spermijem, mjesto na jajniku gdje je pukao folikul pretvara se u žuto tijelo te otprilike dva do tri tjedna poslije dolazi do menstruacije – čišćenja maternične sluznice.

NARUŠEN OMJER LH:FSH SMANJUJE PLODNOST

Kod PCOS-a kao endokrinološkog poremećaja, dolazi do disbalansa hormona već na razini mozga. Hipofiza (žlijezda u našem mozgu) normalno izlučuje dva ključna hormona – LH i FSH u omjeru 1:1. LH potiče proizvodnju androgena, dok je FSH važan za pretvaranje tih istih androgena u estrogene i za samo sazrijevanje folikula iz kojeg nastaje jajna stanica. Kod PCOS-a hipofiza luči više LH, a manje FSH (omjer je često 2:1 ili viši, umjesto normalnog 1:1). Kao posljedica ovog disbalansa, na jajnicima nastaje više manjih folikula, ali niti jedan ne sazrijeva jer nema dovoljno FSH-a za njihov razvoj. Ipak, LH i FSH mogu u laboratorijskim nalazima biti uredne te mjerenje samo njihovih vrijednosti ne može isključiti postojanje PCOS-a. Upravo će radi toga vaš liječnik kod sumnje na PCOS odrediti panel pretraga koji uključuje i androgene. Ti su hormoni i uzrok brojnih simptoma PCOS-a pa tako rade probleme sa tenom, aknama, dlakavošću lica (dominantno brada, vrat), slabijom kosom i njenim opadanjem pa sve do problema sa mentalnim zdravljem.

ZAČARANI KRUG U 3 KORAKA

Ovakav poremećaj hormona s viškom androgena, smanjenom osjetljivošću stanica na inzulin i poremećajem ovulacije čini ovaj sindrom težim za liječenje. Jedan od najtežih začaranih krugova poveznica je viška androgena i pretilosti, posebno abdominalnog tipa. Povišen LH znači i povećanje androgena, koji stižu do naših masnih stanica. Masne stanice sadrže enzim aromatazu, koji pretvara pristigle androgene u estrogene, posebice estradiol. Višak estrogena nepoželjan je radi povećanja rizika karcinoma dojke, karcinoma endometrija, ali i daljnjeg pogoršanja inzulinske rezistencije i dodatnog debljanja. Jedan od najčešćih uzroka ovog disbalansa u našem modernom dobu svakako je kroničan psihički i fizički stres u našem tijelu. Kronično povišen kortizol uzrokovat će rast i povećanje masnih stanica, ali i kontinuirano tiho „tinjanje“ kronične upale u našem tijelu. Ovo pak narušava antioskidativne mehanizme u njemu i dovodi do dodatnog narušavanja našeg metabolizma. Potencijalni ko-uzrok ovoga sindroma su i promjene u mikrobiomu crijeva, čemu se pridaje sve veća važnost i provode detaljnije studije. Velik broj žena sa PCOS-om ima benefiti od redovitog uzimanja probiotika sa ili bez prebiotika, a na koji ćemo soj ili kombinaciju sojeva najbolje odgovoriti individualan je.

Hormonski disbalans kod PCOS-a traži ravnotežu životnih navika!

SIMPTOMI I POSLJEDICE

Simptomi PCOS-a mogu početi već u ranim 20-ima, iako ih se češće primjećuje u 30-ima te se pojavljuju ranije kod mladih pretilih žena i žena sa inzulinskom rezistencijom. Kako se od 1990-ih prati porast ovog sindroma za oko 30%, nužno je informirati mlade žene te pričati o čitavom nizu simptoma. Osim neugodnih akutnih simptoma, PCOS se pokazao rizičnim za nastanak kasnijih srčanih bolesti, pogoršanja inzulinske rezistencije, nastanka šećerne bolesti tip 2, ali i anksiozno depresivnih poremećaja.

Terapija ovog poremećaja zahtijeva multidisciplinaran pristup, a konkretan lijek koji se propisuje samo za PCOS nije otkriven niti uveden kao službena farmakološka terapija. Terapijski pristup je individualan, a prva linija je obavezna promjena životnih navika vezanih uz redovitu tjelesnu aktivnost te prehranu sa što manje zasićenih masti (masno crveno meso, pržena hrana, industrijski proizvodi) i jednostavnih šećera (slatkiši, bijeli kruh, sokovi, pekara). Kod osoba povišenog BMI-a konkretan prvi korak je gubitak minimalno 5 -10% na tjelesnoj masi i organiziranje redovite tjelesne aktivnosti 4x tjedno – za početak brzog hodanja, plivanja, prema mogućnosti uvođenja HIIT treninga. Prema meta analizi iz 2022., važan je zaključak kako je sama promjena životnih navika po ovom tipu najčešće dovoljna za poboljšanje simptoma, regulaciju ciklusa i smanjenje inzulinske rezistencije.

PRAKTIČNI SAVJETI & LIJEČENJE

Najpoznatiji suplement kod POCS-a je resveratrol, kojeg inače nalazimo u grožđu, kikirikiju, crvenom bobičastom voću, tamnoj čokoladi i kakau, ali i u crnom vinu. Kako se najbolje apsorbira uz masti, uzimamo ga uz bogatiji obrok u danu. Klinički dokazano poboljšava osjetljivost tkiva na inzulin, djeluje kao jak antioksidans i balansira narušen omjer LH i FSH.
Drugi najcjenjeniji suplement je mioinozitol sa ili bez D-chito-inozitola koji poboljšavaju ovulaciju, plodnost, ali i metaboličke parametre i inzulinsku rezistenciju. Za PCOS se uzima u omjeru mioinozitola i D-chiro-inozitola 40:1. Brojne studije pokazuju poboljšanje omjera FSH i LH, redovite cikluse, ovulaciju i poboljšanje plodnosti.  
Manjak vitamina D može pogoršati inzulinsku rezistenciju te se preporuča nadoknada ukoliko je njegova vrijednost ispod 75 nmol/L (od zime do proljeća), ali i generalno unos hrane bogate vitaminom D i kalcijem gdje bi balansirana prehrana trebala biti prva linija liječenja. Ozbiljnija nadoknada pod nadzorom liječnika potrebna je kod koncentracija 25 nmol/L i nižih.
Kod žena lošeg lipidnog profila savjetuje se suplementacija omega-3 masnim kiselinama te ALA (alfa lipoična kiselina) koji dokazanu poboljšavaju lipidogram i pojačavaju osjetljivost tkiva na iznulin. Kod žena koje planiraju trudnoću uz MI-DCI(40:1) preporuča se i provjera folne kiseline, posebno kod žena koje slabo konzumiraju zeleno lisnato povrće, mahunarkame, cjelovite žitarice i voće (citrusi) koje je poželjno uvesti u svakodnevni jelovnik. Berberin u kapsulama preporuča se ženama s PCOS koje imaju dokazano povišene razine šećera u krvi (pred-dijabetes, dijabetes), povišene razine LDL-a i HOMA index iznad 2.

U slučaju nalaza koji ukazuju na postojanje ozbiljnije inzulinske rezistencije, može se razmotriti uvođenje neke od farmakoloških opcija (metformin, GLP1 agonisti, SGLT-2 inhibitori). Kod neregularnih ciklusa, akni i dlakavosti ponekada se privremenu daje oralna kontracepcija, po potrebi uz dodatak antiandrogene terapije, svakako pod kontrolom specijalista ginekologa.

Iako to najmanje volimo čuti, jedina prava dugoročna terapija PCOS-a je potpuna promjena životnih navika. Prehrana bez zasićenih masnih kiselina, a bogata zdravim nezasićenim, bez lakih šećera, bogata voćem, povrćem i žitaricama, bez fast fooda, a sve uz redovitu tjelesnu aktivnost minimalno 3-4x tjedno nužan su početak. Gubitak od 5-10% tjelesne mase obavezan je kod povećanog BMI-a, radi poboljšanja inzulinske rezistencije i smanjenja volumena masnih stanica. Suplementacija se uzima ovisno o tjelesnoj građi, drugim bolestima i ciljevima žene (trudnoća, reguliranje ciklusa, gubitak tjelesne mase, akne, dlakavost lica). Ponekada su nužni oralni kontraceptivi, a rjeđe i antiandrogena terapija koju propisuje ginekolog te kod kojih je bitno ne zanemariti i brojne nuspojave, radi čega ipak ostaju kao zadnja linija za najteže simptomatske oblike ovog sindroma.