Kategorija: FOODIE

Neki klasici, dok pak neki potpuno novi recepti nezamislivih kombinacija i još boljeg okusa. Mljac!

Kava – benefiti & alternative

Rani jutarnji sati, alarm zvoni jednom, možda i drugi put. Topao, mekan krevet zove nas da ga ugasimo i ostanemo u njegovoj sigurnosti, ali svakodnevnica čeka; posao, faks, vrtić, trening, odlazak na tržnicu… Dok se vani razdanjuje, a polumrak ili jesenska magla sugeriraju kako je krevet možda ipak bio u pravu, jedna je stvar koja će velikom broju nas iznjedriti osmijeh na lice – miris svježe skuhane kave. Jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu koji prelazi i spaja kulture, narode i vrijeme, veličanstvena kava! Crna, turska kava, espresso, instant, cafe latte, machiato, capuccino, bijela kava pa sve do popularnih varijanti s biljnim mlijekom ili dodacima okusa, kava je uistinu nezaobilazan dio svakodnevnice.

Iako bismo ju na prvu povezali sa Kolumbijom i Latinskom Amerikom, prva spominjanja kave datiraju u 15. stoljeće kada se koristila na Arapskom poluotoku i to među mističarima, koji su njezina stimulativna svojstva koristili ne bi li lakše ostali budni tijekom noćnih molitvi. Prve su kavane tako otvorene u Meki i Kairu, a preko Osmanskog carstva ovaj se napitak opojna mirisa prenio i diljem Europe, gdje kavane postaju centri društvenih i filozofsko političkih zbivanja. Upravo su ju Nizozemci dalje preko Kariba prenijeli do Latinske Amerike, gdje široka polja Kolumbije i Brazila idealno odgovaraju klimatskim uvjetima iz kojih se ova biljka prvotno i uputila u dugo putovanje oko svijeta i potpuno ga osvojila.

C8H10N4O2 – komplicirana formula jednostavnoga naziva: kofein, fascinantna je molekula koja u našem tijelu ima brojna djelovanja. Zbog svoje kemijske građe kofein lako prolazi krvno-moždanu barijeru odnosno ulazi u mozak, radi čega ima izražene utjecaje na to kako se osjećamo.  Najpoznatije djelovanje kofeina na naš mozak postiže se time što on blokira adenozinske receptore A1 i A2. Preko tih receptora inače djeluje adenozin koji smanjuje moždanu aktivnosti i čini nas pospanima – kako je sada receptor blokiran kofeinom izostaje osjećaj pospanosti i umora. Tako u konačnici postajemo budniji, naše moždane stanice postaju aktivnije te pojačano luče druge molekule među kojima je ključan dopamin, koji će poboljšati naše raspoloženje i izoštriti fokus. Brojna istraživanja dokazuju kako se na osnovu ovoga, ali i lučenja brojnih drugih neurotransmitera (serotonin, noradrenalin…) čitav korteks dovodi u pobuđeno stanje, povećava se kapacitet fokusa i obrade informacija te se  radi njegova djelovanja u regijama bitnim za pamćenje poput hipokampusa poboljšava i memorija. Ne čudi nas stoga kako ćemo u prijepodnevnim satima posegnuti za šalicom kave, a imamo li nakon pauze za ručak još aktivnosti i zadataka nerijetko i za još jednom (obrok će nas često uspavati, posebno ako se sastojao od mesa ili težih namirnica poput tjestenine).

Kofein na krvne žile tijela djeluje dvojako; dok će krvne žile u mozgu suziti, one u tijelu i mišićima će proširiti. Glavobolje ponekad mogu biti povezane sa proširenim krvnim žilama u glavi – od tu povoljno djelovanje kofeina na naše glavobolje; on ih suzi (med. vazokonstrikcija) i tako smanji intenzitet glavobolje. U određenim analgeticima također ćemo naći molekulu kofeina te ga mnogi koriste kod migrena – što je opravdano sve dok se tableta uzima samo povremeno te znatno smanjuje intenzitet boli. Obzirom da u mišićima radi suprotno – širi krvne žile, kofein povećava protok krvi kroz mišić. Osim toga, kofein će stimulirati pojačano oslobađanje kalcija – radi čega je snaga mišićne kontrakcije također jača. Ukoliko planirate trening ili jaču fizičku aktivnost, dobro je popiti planiranu kavu 30 – 60 min prije istih. Ovo će poboljšati vašu fizičku izvedbu, no svakako je bitno uzeti u obzir kiseo sadržaj kave te kod pojedinaca koje muči refluks kavu ne uzimati netom prije treninga. Vrlo je bitno imati na umu i djelovanje kofeina na bubreg – kofein djeluje kao diuretik te povećava njegov rad i izlučivanje tekućine urinom. Potrebno je paziti na dovoljnu hidraciju uz kavu, posebno ako imamo naviku konzumirati veće količine tijekom dana.

 Naravno, kako ćete na ovom site-u pročitati nebrojeno puta, svaki spoj koji ima benefite za naše tijelo dostiže određenu granicu u količini iznad koje je – otrov. Balans je smisao svega, što nam već na biološkoj razini govori i naše vlastito tijelo, koje je pravo umijeće naučiti slušati raditi ‘partnerski’ s njim; uravnotežiti naše svjesno djelovanje i podsvjesno skrivene potrebe. Velike količine kofeina za početak će ubrzati rad našeg srca, što može dovesti do neugodne tahikardije (ubrzan rad srca) i još neugodnijih palpitacija (osjećaja preskakanja srca, gdje je svakih nekoliko otkucaja jedan od njih naglašen, osjetimo ga u prsima i čini nas vrlo anksioznima). Ova nelagoda i anksioznost, posebice nakon naše popodnevne kave, nerijetko mogu uzrokovati probleme sa spavanjem. Današnje navike, način življenja i okruženje koje utječu na fokus, razne obaveze, briga za obitelj i ostalo, uvelike nam mogu otežati urednu regulaciju sna i budnosti. Nevjerojatno, ali istinito – da bismo imali uredan ciklus spavanja i buđenja, jednu od najosnovnijih životnih potreba, danas je nerijetko potrebno nešto organizacije, računanja i planiranja.  Ukoliko se i vi (kao i vjerujte, brojni drugi) nalazite u navedenoj situaciji, svakako je bitno promotriti i identificirati biste li imali benefita uz prilagođavanje konzumacije kofeina. Preporučena dnevna količina kofeina kod odraslih, zdravih ljudi je između 200 – 300 mg, što odgovara 2-4 šalice – ovisno o jačini kave i veličini šalice. Dakle, ako volite jaku, tursku kavu bilo bi idealno da su to 2 srednje šalice na dan – ne više. Radi genetskih razlika pojedinci kofein metaboliziraju (razgrađuju i izbacuju) puno sporije te se kod njih preporuča unos do 100 mg na dan (npr. jedna šalica obične crne kave, 200 mL). Zamjena popodnevne kave nekim od napitaka smanjenje količine kofeina ili pak napitkom bez kofeina odličan je korak u smjeru reguliranja ciklusa budnosti i spavanja. Osim klasične decaf kave (bez kofeina) postoji i određen broj napitaka s minimalnom količinom kofeina, a koji su uz to vrlo zdrave opcije. 

Matcha latte sve je popularniji izbor koji osim svojom nježnom nijansom zelene, sadrži prosječno manje od 50 mg kofeina po napitku, a može se pripremati kako sa mlijekom bez laktoze, tako i sa raznim varijantama biljnih mlijeka. Šalica klasičnog Earl Grey crnog čaja sadrži oko 40 mg kofeina, no potrebno ga je namakati tek 2-3 minute kako ne bi otpustio veće količine kofeina. S druge strane, ukoliko vam u kasnijim poslijepodnevnim satima dođe želja za napitkom tipa kave, a nije vam pretjerano potreban ‘shot’ kofeina, sugeriramo zdraviji napitak poput Golden latte napitka na bazi začina i toplog mlijeka. Kako kavu, tako i alternative istoj najzdravije je pripremiti doma, a ako ih konzumirate svakodnevno ili gotovo svakodnevno obratite pozornost na kavu, začine i sladila koja koristite, kako bi ova opojna infuzija vašem tijelu donijela bitne mikronutrijente, a što manje jednostavnih šećera koji uzrokuju nagli porast glukoze u krvi, brzu proizvodnju inzulina te po padu istoga osjećaj umora i gladi. Agavin sirup niskog glikemijskog indeksa ili pak sirup datulja bogat antioksidansima, vlaknima te željezom odlična su alternativa.

Uživajte u svojoj kavi (ili alternativi iste) svaki dan, na zdrav izbalansiran način i bez grizodušja!

Learn more:

Intermitentni post – zašto, kada i smijem li preskočiti doručak?

Post kao period odricanja većine ili gotovo sve hrane proteže se kroz dugu povijest našeg društva. Ponekada smatran kaznom, dok u drugim pak slučajevima nagradom koja čovjeka jača duhovno ili pak približava bogu, post kao tema i danas zauzima interesantno mjesto. Kontinuirani, učestali post, kao i stroge restriktivne dijete (poput potpunog izbjegavanja ugljikohidrata) nerijetko nas čine umornijima, smanjuju mogućnost fokusa, učenja i pamćenja, a i u najuspješnijim gubitcima kilograma iza velikog uspjeha stiže još veće razočarenje; yup, jo-jo efekt! Poanta intermitentnih postova trebala bi učiniti upravo suprotno; nakon prvih nekoliko (teških) dana privikavanja, dolazimo u fazu smanjenja apetita, stavljanja pod kontrolu i onih najvećih craving-a (tipa čokolade u 23h), ali i sve većih benefita, bolje regulacije sna i osjećaja povećanja razine energije za svakodnevne aktivnosti.

Jedna od najpoznatijih metoda svakako je 16/8 metoda koju kako studenti, tako i zaposleni ljudi najlakše mogu uklopiti u svoje svakodnevne obaveze (osim ako učite noću – fokusirati se i pamtiti gladan nemoguća je misija). Velik broj pobornika 16/8 metode preskočit će tako doručak i konzumirati obroke u periodu 12:00 – 20:00 h, no to nas dovodi do velikog upitnika – koliko je (ne)zdravo preskakanje doručka te ima li ono uistinu loše posljedice po naš organizam ili je sve jedan veliki mit?

Preskakanje doručka izazvat će u očima naših baka zgražanje gotovo jednako onome kada sjedimo na hladnome ili spavamo na propuhu. Naravno, ne tako davno jutarnji obrok bio je najbitnije gorivo za cijeli dan fizičkog rada, a buđenje se odvijalo između 4 i 5 ujutro (računate, u 22h bilo se već u dubokom snu). Zahtijeva li naš današnji način života uistinu isto? Čini se da bi moglo biti tako. Istraživanja pokazuju kako učestalo preskakanje doručka povećava rizik nastanka dijabetesa tip 2. Osobe koje propuštaju doručak imaju tendenciju imati veće skokove šećera nakon ručka i večere, što pak dovodi do potrebe za većim lučenjem inzulina i iscrpljivanjem stanica gušterače, a moguće i do inzulinske rezistencije te pred-dijabetesa koji je samo korak prije oboljenja. Zanimljivo, kod pojedinaca kojima se postavi dijagnoza inzulinske rezistencije ili čak pred-dijabetesa uz minimalno povišene razine glukoze ujutro, držanje redovite prehrane kao i izbacivanje jednostavnih šećera (pekara, znamo) te gubitak 5-6 kg na tjelesnoj težini već će značajno popraviti laboratorijske nalaze i potencijalno i duže vremena odgoditi potrebu uzimanja bilo kakvih lijekova. No, to nikako ne znači da intermitentni post nema benefite- samo da ga moramo pažljivo planirati. Tako  umjesto preskakanje doručka možemo pomaknuti vrijeme okvira unosa hrane koji bi uključio i kasniji doručak te raniju večeru. Prvi obrok nakon faze posta mora biti nutritivno bogat i nižeg glikemijskog indeksa, kako ne bi došlo do naglih skokova glukoze u krvi. Također, nakon zadnjeg obroka u okviru uzimanja namirnica, prijedlog je 30 minutna šetnja srednjeg tempa. Ova kombinacija pravilnog intermitentnog posta i redovite tjelovježbe upravo je broj jedan u borbi protiv inzulinske rezistencije – dok će ju isključivo i samo loše planiran 16/8 post potencijalno pogoršati; sve je u balansu. Kod ljudi koji genetski imaju veću predispoziciju i rizike nastanka dijabetesa kao i kod početnika prijedlog su blaži oblici intermitentnog posta poput 12/12 ili 14/10 okvira.

Pomicanje okvira posta koji uključuje doručak
10:30h – doručak
13:00 – ručak
15:30h – međuobrok
18:30h – večera

Drugačiji tip posta koji je dosta popularan u svijetu odnosi se na 5:2 metodu, u kojoj 5 dana u tjednu jedemo normalno, dok 2 dana ograničavamo unos kalorija. Privlačnost ovog režima upravo je u lakšoj prilagodbi, planiranju obroka kao i izbjegavanju svakodnevne restrikcije. Ovaj tip populariziralo je nekoliko svjetskih autora, no bitno je naglasiti kako se u dva dana posta kalorije ograničavaju na vrlo nizak unos – i ispod 600 kcal/dan, što može biti kako teško tako i opasno za rizičnije skupine te je opet bitno za naglasiti kako se obroci moraju pravilno rasporediti i izbjegavati nagli unos obroka visokog glikemijskog indeksa nakon dužeg perioda bez hrane. Još stroži režim naći ćemo u eat-atop-eat režimu posta gdje se jedan ili dva dana u tjednu potpuno posti na 24h ili pak OMAD metodi gdje se 23h dnevno posti, dok se u jednom satu konzumira jedan, glavni obrok tog dana. Ovakvi stroži režimi nose i veće rizike, a kako nisu dugoročno održivi pitanje je imaju li i koliko koristi, obzirom da se nakon njih nužno vratiti uravnoteženijim obrocima što nerijetko znači i nekim neželjenim navikama.

Poanta? Balans. Inetrmitetni post u jednu bismo ruku mogli i trebali uzeti kao pravilo svakodnevnog zdravog života – izmjenjujući 12:12 i 16:8 periode uz pažljivo planiranje obroka, izbjegavanje unosa namirnica visokog glikemijskog indeksa nakon perioda posta (Kao npr? – pljeskavica u lepinji!) te postavljajući okvir uzimanja hrane tako da on obuhvaća i doručak (može i kasniji) dobar su početak. Na samom početku dobra je ideja  voditi dnevnik prehrane i zapisati kada smo uzeli koji obrok – tako ćemo naknadno uvidom u 7 ili 10 dana obroka znati točno što bismo trebali promijeniti i kakvi su glikemijski indeksi naših prvih obroka nakon posta.

Pitanje za kraj – ako odlučujemo postiti, kada je najbolje postiti tijekom dana? Kod potpuno zdravih ljudi bez većih rizika za razvoj dijabetesa, čini se kako razlika uzimanja obroka u periodu 8-16h ili 12-20h nema veću ulogu. Međutim, preskakanje doručka ili uzimanje bogatih, težih obroka nakon perioda posta, s vremenom bi i kod zdravih ljudi moglo naglim skokovima glukoze u krvi nakon obroka povećati rizik inzulinske rezistencije. Dakle, ukoliko pravilno planiramo svoje obroke, možemo ovisno o svom dnevnom rasporedu odlučiti koji nam je 8h-prozor draži. Međutim, ako nam je glavni cilj izgubiti ono nešto viška kg kao i popraviti ciklus budnosti/spavanja, mogli bismo radije izabrati okvir koju uključuje doručak i raniju večeru (npr. 10-18h), uz uzimanje dovoljno tekućine tijekom dana te uvečer kao pomoći biljnog čaja (bez sladila i teina; npr. lipin, matičnjak ili čaj mente). Hidratacija je ključ; voda, biljni čajevi, elektroliti i mineralna voda čij će CO2 pružiti dodatan osjećaj sitosti!
Poanta je ipak postepena prilagodba izabranom režimu, a osjećaj gladi s vremenom će oslabiti.

Vratimo li se na priču s početka, naše navike danas daleko su od buđenja u 4:00, obilnog doručka i rada u polju praktički do sumraka. Međutim, naši geni baš i nisu. Potrebno je imati na umu da se nerijetko  radi o tek 2-4 generacije u obitelji, dok evolucija/geni nisu stigli popratiti ovako brz razvoj tehnologije i promjenu životnih navika. Stoga ni ne čudi što su naš najveći neprijatelj teški, obilni obroci puni obrađenih životinjskih masnoća (prženo, pohano) i jednostavnih šećera, često i preko 700 kcal, koje uzimamo nakon dužeg perioda bez pravog obroka ( a koji često upotpunimo lakim šećerima, tipa pecivo ili čokolada ‘s nogu’). Intermitentni post u strožem obliku (16:8) odličan je za povremeni detoks, dok su njegovi blaži oblici (12:12) vrlo zdrava opcija za formiranje stalne navike, zadržimo li na umu gore navedeno planiranje obroka kojim ćemo izbjeći rizike naglih porasta glukoze u krvi. 

Primjer 16:8 raspodjele obroka

1. OBROK -Niskog glikemijskog indeksa!

Zobena kaša, chia sjemenke, bademovo mlijeko,  borovnice i trun cimeta

ili

2 kuhana jaja, posni sir, mladi luk, šnita integralnog kruha.

2. OBROK – Uravnotežen, bogat proteinima!

Pileća salata; grill piletina, avokado, krastavci, cherry rajčica, špinat, kvinoja + začini po želji. Može se dodati 1 šnita integralnog kruha.

3. OBROK – Lagana večera

Losos i šparoge (ili brokula) pečeni u pećnici, pripremljen uz začine, limunov sok i maslinovo ulje. Uz ovo možemo dodati i manju porciju slanutka + trakica paprike i/ili tikvica.

Između obroka? Da: bademi i brusnice ili bijelo grožđe i grana padano kockice sira ili orah i smokve.

Ne: pekara, gazirana slatka pića, obične čokolade, čips, flips, slani krekeri, dvopek u većoj količini.

Za one koji žele znati više:
1 2