Često u razgovoru možemo čuti kako je nekome otkriven povišen kolesterol. Još češće možemo čuti kako glede navedenoga nije uvedena nikakva promjena životnih navika ni terapija. Na žalost često znam čuti kako je nekome od mojih prijatelja, poznanika ili ljudi s kojima uđem u ovu temu – savjetovano ne poduzimati ništa “dok brojke nisu kritične“. U jednu ruku ovo i ima smisla – ako znamo koja je brojka kritična i zašto.

Prije godinu dan prvi sam se put susrela sa video predavanjima određenih “alternativnih/prirodnih doktora” (bez sveučilišne edukacije i fakulteta) koji su podučavali o važnosti masnoća u našoj krvi. Neka su išla korak dalje – tvrdeći da “manjak masnoća u krvi uzrokuje demenciju”. Iako je moja prva profesionalna reakcija bila – kakva je ovo glupost? – odlučila sam posvetiti određeno vrijeme stručnoj literaturi i novijim znanstvenim radovima. Nekoliko desetaka radova (i ispisanih bilježnica) kasnije došla sam do ozbiljnog zaključka – kakva glupost! Ne samo kako niti jedan peer-reviewed (radovi koje su provjerili nezavisni, “vanjski” stručnjaci) rad ne dolazi do takvih zaključaka, već upravo suprotno – statini u većini novijih studija ispadaju neutralni ili zaštitni za rizik demencije! Jedna od većih studija iz 2025. uključila je čak 7 milijuna ljudi, a uzimanje jednog od najčešćih statina (rosuvastatin) tri ili duže godina imalo je izraženo zaštitno djelovanje. Lancetova studija iz 2024. proučavala je pacijente s bolestima srca i krvnih žila, kod kojih se uzimanje statina direktno povezuje sa 30% manjim rizikom Alzheimerove, a 18% manjim rizikom vaskularne demencije.

Radom u ordinaciji u praksi, gotovo svaki pacijent mlađi od 45 godina koji je doživio srčani udar, blagu do jaču anginu pektoris, prolazne ishemijske atake i neurološke simptome, imali su povišene razine masnoća u krvi. Jedna od najvećih nedoumica pacijenata je – kolesterol je prije 15-ak godina bio uredan ukoliko je bio ispod 7, a danas mora biti do 5 mmol/L! Ipak, ne radi se o namještanju vrijednosti – promatranjem 30 godina nalaza i vrijednosti masnoća u ljudi te izdvajanjem onih kod kojih su se razvili mekani, opasni plakovi, srčani i moždani udar i tromboze, shvatilo se da je potrebna korekcija poželjnih vrijednosti. Ipak, nije svako povećanje masnoća isto te je u nekim slučajevima sasvim opravdano započeti promjenom životnih navika i nekim suplementima, dok je u drugima nužno uvođenje terapije kao prevencije najrizičnijih stanja – srčanog i moždanog udara i njihovih posljedica.

Zašto se bojimo visokog LDL-a?

U narodu poznat kao “loš kolesterol”, LDL su čestice masnoća niske gustoće (Low Density Lipoprotein) koje imaju iznimnu karakteristiku djelovanja poput ljepila. Sam LDL nije mast – već zbijeni paket koji u sebi prenosi kolesterol. Kada ovih paketa ima puno, skloni su oštetiti stjenku krvne žile. Ovo možemo smatrati “ogrebotinom” koju tijelo pokušava popraviti i time oko nje pokreće upalni proces aktivirajući imunološki sustav. U ovako aktiviranom upalnom okružju, LDL nažalost postaje posebno ljepljiv – veže se i taloži na nastala oštećenja, vežući dalje na sebe kalcij, proteine i druge masnoće. Plak koji nastaje na ovaj način suzit će lumen (promjer) krvnih žila i protok krvi kroz njih. Također, ovaj plak brzo raste, mekan je i ima tanku pokrovnu kapu – lako može puknuti i poslati svoje komade dalje. Loš kolesterol uistinu je loš, a njegova je karakteristika da često stvara mekane, opasne plakove tiho i podmuklo, često sve do prvog simptoma – akutnog srčanog infarkta.

Postoji li “dobar” kolesterol?

Za razliku od ovog neprijatelja naših krvnih žila, HDL (High Density Lipoprotein) skuplja višak kolesterola iz krvi i vraća ga natrag u jetru. Glavni mehanizam izlaska kolesterola iz tijela upravo je jetrom, koja ga pretvara u žučne kiseline i dijelom putem crijeva i stolice uklanja iz našeg tijela. HDL za razliku od ljepila, djeluje upravo suprotno – kao čistač viška masnoća. Iz tog razloga vaš liječnik voli vidjeti kako je nivo HDL-a bar 1,2 mmol/L. HDL povećava redovita tjelesna aktivnost i to u obliku aerobnog treninga srednjeg intenziteta; bar 3x tjedno (poželjno 250 minuta tjedno) prakticirati brzo hodanje, trčanje, bicikliranje, orbitrek, plivanje, pilates i sl. Prevelik unos jednostavnih šećera (pekara, slatkiši, slane grickalice, umjetna sladila u pićima) smanjuju naš HDL, dok on raste kod unosa zdravih masti hranom (omega 3 – ribe, maslinovog ulja, avokada, orašastih plodova). Nažalost, detoks sokovi i intenzivne keto dijete ne povećavaju HDL, dok keto dijete čak mogu povisiti LDL. Cilj je balans prehrane i redovita tjelesna aktivnost.

Zna li vaš liječnik da papate masno?

Ukratko, da. Nevezano uz to imate li koji kilogram viška ili ne, ono što ukazuje na lošu prehranu jedan je od parametara lipidograma – povišeni trigliceridi. Iako se pod lošom prehranom prvenstveno pomisli na pohano i prženo meso, bitno je naglasiti da su jednako loši jednostavni šećeri i prerađene gotove namirnice. Previše slatkoga uistinu nas čini masnijima – izvana i iznutra. Kod ljudi koji koriste statine kao terapiju protiv visokih masnoća kolesterol i LDL mogu se sniziti na željene razine. Ako postoji nalaz i dalje povišenih triglicerida, to nam pokazuje da se ne pazi na prehranu, dok HDL niži od 1 sugerira premalo tjelesne aktivnosti i kretanja.

Statin djeluje dok ga se uzima – poput spužve koja uklanja višak masnoća. Prestankom uzimanja rastu i masnoće u krvi, zbog čega se radi o kroničnoj terapiji.

Što prije statina?

Ukoliko su vrijednosti masnoća granično povišene, sa trigliceridima iznad 1,7 te niskim HDL-om, svakako je prvi korak promijeniti prehrambene navike i pojačati tjelesnu aktivnost na bar 3x tjedno. Najbolji trening kombinacija je brzog hodanja/planinarenja i plivanja, a obroke bazirati na povrću, cjelovitim žitaricama i mesu pripremanom uz minimalno masnoća. Za neke od suplemenata koji su se prije spominjali dokazano je kako nemaju pozitivan učinak na lipidogram, npr. niacin, ekstrakt crvene riže i slični biljni pripravci. Osnovni korak su promjena prehrane i aktivnost, a njemu mogu u manjoj količini pomoći: sojini proteini (pad LDL 3-5%), psilijum vlakna – pažljivo, jer omekšavaju stolicu, no dokazano snize LDL za do 15% kod redovitog uzimanja, fitosteroli u kapsulama (5-10% smanjenja LDL-a). Utjecaj omega 3 masnih kiselina, kao i (mljevenih!) lanenih sjemenki nije dokazan, ali se zbog svojih drugih dokazanih pozitivnih djelovanja ipak preporučuju u suplementaciji i prehrani.

Kada je nužna terapija?

Kada 6 ili više mjeseci po promjeni životnih navika kolesterol i LDL i dalje ostaju iznad poželjnih vrijednosti, unatoč dobrim HDL i trigliceridima, potrebno je uvođenje terapije – statina. Najdjelotvorniji i najpoznatiji, rosuvastatin, uvodi se u manjim dozama te po potrebi povećava nakon 3 mjeseca terapije. Kod ljudi koji imaju oštećenje nekih od organa (npr. bubrega) uvodi se atorvastatin ili druge terapije, ali obavezno u većoj dozi (20 mg početno) kako su nešto slabijeg djelovanja. Novije generacije lijekova za masnoće od nedavno nisu više regulirane posebnim smjernicama te ih se na recept može dobiti kod svih ljudi kojima ove početne terapije nisu dosta. Ukoliko se nađu vrlo visoke razine LDL-a, preporuka je odmah uvesti kombinaciju dva lijeka i spriječiti začepljenje krvnih žila mekanim plakovima. Kod pacijenata koji duže vremena imaju povišene masnoće ili pate od određenih simptoma, potrebno je učiniti ultrazvuk karotida kako bi se provjerilo postoji li većih plakova i suženja krvnih žila vrata. Osim što smanjuje razine kolesterola i LDL-a, nužno je naglasiti kako statin u terapiji mekane, opasne plakove stanjuje, a očvrsne njihovu pokrovnu kapu te su oni manje skloni pucanju. Ovo djelovanje poznato je kao stabiliziranje postojećih plakova.

U određenim slučajevima niti promjena životnih navika, niti kombinacija dva lijeka neće biti dostatna za snižavanje vrlo visokih LDL vrijednosti. To se najčešće događa kod nasljednih oblika hiperkolesterolemije pa je potrebno daljnje testiranje, uključujući i drugih članova obitelji. U takvim slučajevima specijalist podnosi zahtjev bolničkom povjerenstvu za uvođenje novijih, učinkovitijih, ali i skupljih lijekova, koji su namijenjeni upravo ovoj skupini bolesnika (tzv. PCSK9 inhibitori)

Kod svakog pojedinca s preboljenim moždanim i/ili srčanim udarom, nužna je prevencija statinima.

Rizici?

Svaki lijek nosi određene rizike, od običnog ibuprofena (probavna krvarenja) do suplemenata koje možemo bez-receptno kupiti u ljekarni, pa do vitamina D koji može biti toksičan i uzrokovati kalcifikate. Unatoč neprovjerenim natpisima, realnost je da su statini jedni od najistraženijih i sigurnijih lijekova koje imamo u medicini uopće. Bolove u mišićima radi njihova uzimanja (posebno u većim dozama) imat će realno 1-3% ljudi, dok čak do 20% može osjećati nocebo bolove u mišićima – jer smo to očekivali nakon čitanja upozorenja. Krvnim pretragama lako se može ustvrditi osjećamo li mialgije radi lijeka (i tada ga je potrebno promijeniti), ili nam mozak sugerira da ih osjećamo radi straha od neželjenih nuspojava. U ovom drugom slučaju, bolovi spontano prolaz kroz nekoliko dana uzimanja. Iznimno rijetko može nastati povišenje jetrenih enzima (manje od 1% slučajeva) i tad je potrebna promjena lijeka. Ozbiljne komplikacije izuzetno su rijetke, a prednosti statina u vidu sprječavanja srčanog i moždanog infarkta visoko ih nadilaze.

Zaključno – HDL možemo povisiti, a trigliceride smanjiti sami, promjenama naših navika i prehrane. Ipak, ukoliko u nalazima pratite kontinuirano povišene vrijednosti kolesterola i LDL-a, a posebno ako u obitelji imate povijest moždanog i/ili srčanog udara, javite se liječniku ili specijalistu endokrinologu. Kod postojanja srčanih tegoba (nedostatak daha, bolovi u prsima, bolovi potkoljenica u mirovanju ili kraćem hodanju) potrebna je i kardiološka obrada.