ZAŠTO USVOJITI MAČKU
Svima su nam dobro poznate prednosti i nedostaci imanja kućnih ljubimaca. Promatranje akvarija dokazano smanjuje stres i anksioznost pa ne iznenađuje kako ih nerijetko vidimo u čekaonicama stomatologa. S druge strane, uzimanje psa ili mačke ili pak oboje/više njih zahtijeva i veću razinu organizacija među ukućanima i redovitu brigu oko hranjenja, čišćenja, šetnje i provođenja vremena s našim ljubimcima.
Psi su kao ljubimci bilo pripitomljeni znatno ranije i to iz sivog vuka. Najstariji fosil domaćeg psa datira oko 14.000 godina prije Kr. , ali postoje naznake da su psi kao ljubimci pratili čovjeka još u periodu paleolitika kada je bio prvenstveno sakupljač, čak oko 40.000 godina prije Kr. Mačke su pripitomljene kasnije, oko 7.500 godina prije Kr., a njihovo prvo nalazište je na Cipru koji je i danas poznat kao otok mačaka. Iako su prvo uvođene radi kontrole glodavaca (koji su tada prenosili neke od najstrašnijih bolesti), mačke su vrlo brzo razvile poseban odnos s čovjekom, a u Starom Egiptu prikazivali su ih ne samo uz bok božanstvima, već su ih i pokapali uz posebne ceremonije zajedno s najvećim faraonima i svećenicima.
Između mačke i psa postoje određene karakterne razlike, no činjenica je da svako ponašanje ljubimca proizlazi iz individualnog odnosa sa njegovim vlasnikom. Tako će nas mačke nerijetko dočekivati na ulazu po povratku s posla i radosno skakutati oko nas, a psi će se uvečer nježno uvaliti na kauč ili krevet uz svoju osobu od povjerenja i lagano hrkati. Mnoge su benefiti od posjedovanja ljubimaca, kako za odrasle tako i za djecu, no uvijek postoje neka pitanja rizika koja ćemo ovdje razjasniti.
VIBRACIJA MAČJEG PREDENJA
Ne postoji točan odgovor na pitanje zašto mačke predu. Prema novijim istraživanjima najvjerojatnije se radi o mehanizmu koji je prvotno razvijen kao mehanizam opuštanja i relaksacije. U ljudskom bismo ponašanju ovo mogli usporediti sa tehnikama dubokog disanja i relaksacije. Ova biološki urođena navika još ih kao mačiće povezuje s majkom i znači sigurnost. Ipak, mačke ne predu samo kad se osjećaju ugodno. Prema istraživanjima, ovaj mehanizam mačkama djeluje i analgetski kod boli te umanjuje stres, radi čega često možemo čuti mačku kako prede kada je bolesna ili kod veterinara. Frekvencija mačjeg predenja specifičnih je vibracija u rasponu 25 – 150 Hz, koje potiču obnovu kostiju i tkiva. Velik je broj radova čije istraživanje pokazuje utjecaj vibracija u istom rasponu na stimulaciju osteoblasta i cijeljenje kosti, povećavanje gustoće kostiju i brzinu cijeljenja, ali i bržu regeneraciju tetiva i ligamenata nakon povrede. Vibracije se nerijetko koriste u wellnessu, npr tibetanskim zdjelama ( čij je frekvencijski raspon 90 – 200 Hz pa ih je poželjno koristiti na nižim frekvencijama), vibracijska terapija preko slušalica (stimulacija parasimpatikusa), vibracijske prostirke i masažne stolice (idealnih su frekvencija, u rasponu 30 – 80 Hz). U medicini se pak ovi mehanizmi koriste u fizikalnoj terapiji, gdje je od velike važnosti ultrazvk niskog intenziteta, upravo radi ubrzanja cijeljenja tetiva i/ili kostiju. Čini se kako su stari Egipćani znali za moć ovih frekvencija davno prije izuma modernih medicinskih uređaja!
UTJECAJ NA IMUNOLOŠKI SUSTAV I ALERGIJE
Iako je kod dokazano postojećih alergija najbolji mehanizam potpuno izbjegavanje alergena, rana izloženost mačkama i psima kod djece bez alergija djeluje povoljno na imunološki sustav i smanjuje rizik kasnije pojave astme. U slučaju sumnje na alergiju, potrebno je potvrditi ju kožnim testovima i specifičnim IgE pretragama, a u slučaju potvrde izbjegavati alergene te po potrebi koristiti antihistaminik u tabletama ili sirupu za djecu. Ukoliko ista ne postoji, velika je vjerojatnost zaštitnog mehanizma na kasniju pojavu atopijskog dermatitisa, alergijskog rinitisa pa čak i alergijske astme. U slučaju jačih alergija, često se odlučujemo za hipoalergijske pse, kao što su labradoodle i goldendoodle pasmine, ali i Lagotto psi (često terapijski psi, poznati po umijeću pronalaska tartufa) te maltezeri.
UTJECAJ NA MENTALNO ZDRAVLJE
Suživot sa ljubimcima kao glavni benefit navodi upravo poboljšanje mentalnog zdravlja te smanjenje osjećaja usamljenosti, a posebno kod starijih i ljudi koji u tzv. empty-nest periodu ostaju sami u do tada punom kućanstvu. Briga oko mačke ili psa dokazano umanjuje i osjećaj usamljenosti, a održava i kognitivne funkcije te smanjuje rizik depresije. Udomljavanje napuštenih ljubimaca ili onih koji odrastaju bez roditelja, čini se dovodi do još jače emocionalne veze vlasnika i ljubimca. Mačkama je generalno potreban duži period prilagodbe i češće su poznate po svojim odlučnim crtama karaktera. Ipak, u onom trenutku u kojem se okrenu na leđa i bez straha vam izlože svoj trbuh za češkanje – znate da se osjećaju potpuno sigurno. Prema novijim istraživanjima čak 59% milenijalaca ima bar jednu mačku, a sve ih se češće smatra članovima obitelji, što govori koliko se ova vrsta prilagodila i svoj opstanak osigurala dubokim emocionalnim poveznicama s čovjekom, kao i pas nekoliko stoljeća prije njih.
Kod kućnih mačaka rizik od dijabetesa puno je veći nego rizik zaraznih oboljenja.
RIZIK INFEKCIJE
Mnoge ljude zanima rizik prijenosa bolesti poput parazita, a često se spominju i uzročnici iz mačje sline. Koliko je to uistinu opasno? Ukoliko je mačka kućna te izlazi van samo u kratkom krugu dvorišta, a kod udomljavanja je očišćena od parazita i cijepljena, rizik je vrlo nizak. Suprotno uvjerenjima, kućne mačke imaju puno veći rizik oboljenja od nezaraznih bolesti poput npr. dijabetesa, nego li za ljude opasnih zaraza.
Bakterije iz sline uglavnom su potpuno benigne, no potencijalno se u slini može naći Pasteurella multocida. Ova se bakterija može naći u oko 60% mačaka te se ne prenosi lizanjem ili laganim grickanjem. Rizik postoji kod jačih dubokih ugriza, primjerice ukoliko je mački prišla nepoznata osoba, stala joj na rep/šapu ili se na neki drugi način mačka osjetila ugroženo i ustrašeno. Djeci je od najranijeg doba nužno pojasniti kako mačke kao životinje ne vole gnječenja, štipanje, ugrize te se malu djecu ne bi trebalo ostavljati bez nadzora, posebno ako se radi o novijem ljubimcu s kojim se tek upoznajemo kao obitelj. Duboki ugrizi ljubimaca liječe se antibiotikom na bazi penicilina (ili adekvatnom zamjenom kod alergija), no lijekovi iz skupine makrolida (naš najpoznatiji Sumamed) nisu adekvatni za ove bakterije.
MAČKE I TRUDNOĆA?
Unatoč uvriježenom mišljenju kako je glavni izvor toksoplazmoze stolica mačaka, najveći rizik za trudnice zapravo predstavljaju sirovo meso i kontaminirana zemlja. Ukoliko je kućna mačka duži period u kući – ne izlazi van, ne lovi/jede sirove miševe ili ptice rizik je minimalan. Toxoplasma gondii prenosi se stolicom i to vrlo kratki period (1-3 tjedna) nakon što je mačka zaražena, a zato ju češće šire mlade mačke koje su tek počele izlaziti van ili ulične mlade mačke. Testiranje mačke iz krvi nema smisla; ako sumnjamo na mačku jedina je adekvatna pretraga kojom možemo procijeniti rizik PCR na T. gondii iz stolice mačke. Trudnica se treba testirati (najčešće se radi rutinski) na IgG i IgM antitijela.
Najveći rizik toksoplazmoze za trudnice? Sirovo meso.
Ukoliko su pozitivna IgG antitijela – ima stečenu imunost (češće kod žena odraslih u kući, na selu ili uz ljubimce) te nema rizika zaraze. Ukoliko su i IgM i IgG antitijela negativna, trudnica nije bila u kontaktu te ne postoji imunost – potrebno je za vrijeme trudnoće izbjegavati nove mačke, ulične mačke (nakon maženja oprati ruka), ne čistiti pijesak mačaka bez rukavica te naravno potpuno izbjegavanje sirova mesa.
Bolest mačjeg ogreba lokalni je infekt uzrokovan bakterijom Bartonella hendelase. Ovu bakteriju prenose buhe – radi čega je bitna redovita zaštita protiv buha (kapi, ogrlice). Po ogrebu mačke lokalno zna nastati manji čvorić, a u roku 7-20 dana oteknu i lokalni limfni čvorovi koji bole na dodir. Češće ju prenose mačići (posebno oni koji odrastaju na ulici) te su u većem riziku mala djeca i ljudi narušenog imuniteta. Najčešće prolazi spontano, a po potrebi se kod jačih simptoma liječi antibiotski.
