Svima su nam dobro poznate prednosti i nedostaci imanja kućnih ljubimaca. Promatranje akvarija dokazano smanjuje stres i anksioznost pa ne iznenađuje kako ih nerijetko vidimo u čekaonicama stomatologa. S druge strane, uzimanje psa ili mačke ili pak oboje/više njih zahtijeva i veću razinu organizacija među ukućanima i redovitu brigu oko hranjenja, čišćenja, šetnje i provođenja vremena s našim ljubimcima.

Psi su kao ljubimci bilo pripitomljeni znatno ranije i to iz sivog vuka. Najstariji fosil domaćeg psa datira oko 14.000 godina prije Kr. , ali postoje naznake da su psi kao ljubimci pratili čovjeka još u periodu paleolitika kada je bio prvenstveno sakupljač, čak oko 40.000 godina prije Kr.  Mačke su pripitomljene kasnije, oko 7.500 godina prije Kr., a njihovo prvo nalazište je na Cipru koji je i danas poznat kao otok mačaka. Iako su prvo uvođene radi kontrole glodavaca (koji su tada prenosili neke od najstrašnijih bolesti), mačke su vrlo brzo razvile poseban odnos s čovjekom, a u Starom Egiptu prikazivali su ih ne samo uz bok božanstvima, već su ih i pokapali uz posebne ceremonije zajedno s najvećim faraonima i svećenicima.

Između mačke i psa postoje određene karakterne razlike, no činjenica je da svako ponašanje ljubimca proizlazi iz individualnog odnosa sa njegovim vlasnikom. Tako će nas mačke nerijetko dočekivati na ulazu po povratku s posla i radosno skakutati oko nas, a psi će se uvečer nježno uvaliti na kauč ili krevet uz svoju osobu od povjerenja i lagano hrkati.  Mnoge su benefiti od posjedovanja ljubimaca, kako za odrasle tako i za djecu, no uvijek postoje neka pitanja rizika koja ćemo ovdje razjasniti.

VIBRACIJA MAČJEG PREDENJA

Ne postoji točan odgovor na pitanje zašto mačke predu. Prema novijim istraživanjima najvjerojatnije se radi o mehanizmu koji je prvotno razvijen kao mehanizam opuštanja i relaksacije. U ljudskom bismo ponašanju ovo mogli usporediti sa tehnikama dubokog disanja i relaksacije.  Ova biološki urođena navika još ih kao mačiće povezuje s majkom i znači sigurnost. Ipak, mačke ne predu samo kad se osjećaju ugodno. Prema istraživanjima, ovaj mehanizam mačkama djeluje i analgetski kod boli te umanjuje stres, radi čega često možemo čuti mačku kako prede kada je bolesna ili kod veterinara. Frekvencija mačjeg predenja specifičnih je vibracija u rasponu 25 – 150 Hz, koje potiču obnovu kostiju i tkiva. Velik je broj radova čije istraživanje pokazuje utjecaj vibracija u istom rasponu na stimulaciju osteoblasta i cijeljenje kosti, povećavanje gustoće kostiju i brzinu cijeljenja, ali i bržu regeneraciju tetiva i ligamenata nakon povrede. Vibracije se nerijetko koriste u wellnessu, npr tibetanskim zdjelama ( čij je frekvencijski raspon 90 – 200 Hz pa ih je poželjno koristiti na nižim frekvencijama), vibracijska terapija preko slušalica (stimulacija parasimpatikusa), vibracijske prostirke i masažne stolice (idealnih su frekvencija, u rasponu 30 – 80 Hz). U medicini se pak ovi mehanizmi koriste u fizikalnoj terapiji, gdje je od velike važnosti ultrazvk niskog intenziteta, upravo radi ubrzanja cijeljenja tetiva i/ili kostiju. Čini se kako su stari Egipćani znali za moć ovih frekvencija davno prije izuma modernih medicinskih uređaja!

UTJECAJ NA IMUNOLOŠKI SUSTAV I ALERGIJE

Iako je kod dokazano postojećih alergija najbolji mehanizam potpuno izbjegavanje alergena, rana izloženost mačkama i psima kod djece bez alergija djeluje povoljno na imunološki sustav i smanjuje rizik kasnije pojave astme. U slučaju sumnje na alergiju, potrebno je potvrditi ju kožnim testovima i specifičnim IgE pretragama, a u slučaju potvrde izbjegavati alergene te po potrebi koristiti antihistaminik u tabletama ili sirupu za djecu. Ukoliko ista ne postoji, velika je vjerojatnost zaštitnog mehanizma na kasniju pojavu atopijskog dermatitisa, alergijskog rinitisa pa čak i alergijske astme. U slučaju jačih alergija, često se odlučujemo za hipoalergijske pse, kao što su labradoodle i goldendoodle pasmine, ali i Lagotto psi (često terapijski psi, poznati po umijeću pronalaska tartufa) te maltezeri.

UTJECAJ NA MENTALNO ZDRAVLJE

Suživot sa ljubimcima kao glavni benefit navodi upravo poboljšanje mentalnog zdravlja te smanjenje osjećaja usamljenosti, a posebno kod starijih i ljudi koji u tzv. empty-nest periodu ostaju sami u do tada punom kućanstvu.  Briga oko mačke ili psa dokazano umanjuje i osjećaj usamljenosti, a održava i kognitivne funkcije te smanjuje rizik depresije. Udomljavanje napuštenih ljubimaca ili onih koji odrastaju bez roditelja, čini se dovodi do još jače emocionalne veze vlasnika i ljubimca. Mačkama je generalno potreban duži period prilagodbe i češće su poznate po svojim odlučnim crtama karaktera. Ipak, u onom trenutku u kojem se okrenu na leđa i bez straha vam izlože svoj trbuh za češkanje – znate da se osjećaju potpuno sigurno. Prema novijim istraživanjima čak 59% milenijalaca ima bar jednu mačku, a sve ih se češće smatra članovima obitelji, što govori koliko se ova vrsta prilagodila i svoj opstanak osigurala dubokim emocionalnim poveznicama s čovjekom, kao i pas nekoliko stoljeća prije njih.

Kod kućnih mačaka rizik od dijabetesa puno je veći nego rizik zaraznih oboljenja.

RIZIK INFEKCIJE

Mnoge ljude zanima rizik prijenosa bolesti poput parazita, a često se spominju i uzročnici iz mačje sline. Koliko je to uistinu opasno? Ukoliko je mačka kućna te izlazi van samo u kratkom krugu dvorišta, a kod udomljavanja je očišćena od parazita i cijepljena, rizik je vrlo nizak. Suprotno uvjerenjima, kućne mačke imaju puno veći rizik oboljenja od nezaraznih bolesti poput npr. dijabetesa, nego li za ljude opasnih zaraza.

Bakterije iz sline uglavnom su potpuno benigne, no potencijalno se u slini može naći Pasteurella multocida. Ova se bakterija može naći u oko 60% mačaka te se ne prenosi lizanjem ili laganim grickanjem. Rizik postoji kod jačih dubokih ugriza, primjerice ukoliko je mački prišla nepoznata osoba, stala joj na rep/šapu ili se na neki drugi način mačka osjetila ugroženo i ustrašeno. Djeci je od najranijeg doba nužno pojasniti kako mačke kao životinje ne vole gnječenja, štipanje, ugrize te se malu djecu ne bi trebalo ostavljati bez nadzora, posebno ako se radi o novijem ljubimcu s kojim se tek upoznajemo kao obitelj. Duboki ugrizi ljubimaca liječe se antibiotikom na bazi penicilina (ili adekvatnom zamjenom kod alergija), no lijekovi iz skupine makrolida (naš najpoznatiji Sumamed) nisu adekvatni za ove bakterije.

MAČKE I TRUDNOĆA?

Unatoč uvriježenom mišljenju kako je glavni izvor toksoplazmoze stolica mačaka, najveći rizik za trudnice zapravo predstavljaju sirovo meso i kontaminirana zemlja. Ukoliko je kućna mačka duži period u kući – ne izlazi van, ne lovi/jede sirove miševe ili ptice rizik je minimalan. Toxoplasma gondii prenosi se stolicom i to vrlo kratki period (1-3 tjedna) nakon što je mačka zaražena, a zato ju češće šire mlade mačke koje su tek počele izlaziti van ili ulične mlade mačke. Testiranje mačke iz krvi nema smisla; ako sumnjamo na mačku jedina je adekvatna pretraga kojom možemo procijeniti rizik PCR na T. gondii iz stolice mačke. Trudnica se treba testirati (najčešće se radi rutinski) na IgG i IgM antitijela.

Najveći rizik toksoplazmoze za trudnice? Sirovo meso.

Ukoliko su pozitivna IgG antitijela – ima stečenu imunost (češće kod žena odraslih u kući, na selu ili uz ljubimce) te nema rizika zaraze. Ukoliko su i IgM i IgG antitijela negativna, trudnica nije bila u kontaktu te ne postoji imunost – potrebno je za vrijeme trudnoće izbjegavati nove mačke, ulične mačke (nakon maženja oprati ruka), ne čistiti pijesak mačaka bez rukavica te naravno potpuno izbjegavanje sirova mesa.

Bolest mačjeg ogreba lokalni je infekt uzrokovan bakterijom Bartonella hendelase. Ovu bakteriju prenose buhe – radi čega je bitna redovita zaštita protiv buha (kapi, ogrlice). Po ogrebu mačke lokalno zna nastati manji čvorić, a u roku 7-20 dana oteknu i lokalni limfni čvorovi koji bole na dodir. Češće ju prenose mačići (posebno oni koji odrastaju na ulici) te su u većem riziku mala djeca i ljudi narušenog imuniteta. Najčešće prolazi spontano, a po potrebi se kod jačih simptoma liječi antibiotski.

Zašto je SPF nužan, koliko ga je često potrebno ponovo nanijeti i postoji li uopće razlika između faktora 30 i 50?

SPF (Sun Protection Factor) ili faktor zaštite od sunca, mjera je koliko se duže možemo izlagati suncu ukoliko nanesemo SPF u odnosu na vrijeme izlaganja suncu bez ikakve zaštite, koje je za pojedinu osobu dovodi do opeklina i crvenila. Ipak, nije dovoljno promatrati ovu definiciju striktno matematički. U suprotnom bismo zaključili kako onaj tko ‘izgori’ nakon 15 minuta, nanošenjem spf 30 može biti  30x dulje izložen suncu – tom bi logikom mogao ostati na suncu 450 minuta (7,5 sati) bez rizika, što nije točno. Obzirom na to da koža svake osobe reagira drugačije, pa su u većem riziku ljudi svjetlije puti i očiju, također je bitno i doba dana kada se izlažemo suncu. Količina energije koju će naša koža primiti nakon 1h izlaganja suncu u 9:00 ujutro jednaka je izlaganju od samo 15-ak minuta u 13:00 h poslijepodne.  Iz tog razloga, danas je uvriježeno pravilo kako se SPF krema (posebno na lice i dekolte!) treba primijeniti svakih 2 h, a ukoliko se jače znojimo ili smo upravo plivali i češće. Također, za optimalnu zaštitu SPF kremu ili emulziju (ovisno o tipu i toleranciji kože!) poželjno je primijeniti 20 minuta prije izlaganja suncu. Dakle, po buđenju i umivanju, uz jutarnju kavu neka vam je pri ruci vaš vjerni SPF pratitelj.

Što zapravo sunce čini tako opasnim za našu kožu, posebno ljeti? UV! Ultraljubičasto zračenje samo je jedno od vrsta elektromagnetskih zračenja, a prema svojim valnim duljinama nalazi se odmah ispod spektra vidljive svjetlosti. Za razliku od vidljive svjetlosti, većina ljudi ne može vidjeti UV zračenje – naše oko registrira svjetlost valnih duljina između 380 i 750 nanometara, dok je UV zračenje manjih valnih duljina, između 100 i 400 nanometara. Zanimljivo, neki ljudi mogu vidjeti UV zrake – primjerice nakon operacije uklanjanja leće radi mrene, dok određeni kukci poput pčela  i leptira svijet gotovo potpuno promatraju kroz ultraljubičaste naočale.

UV i karcinomi kože

Klimatske promjene u zadnjih 50 godina utjecale su na smanjenje koncentracije ozona u stratosferi, koji služi kao svojevrstan štit te ograničava prolazak UV zraka do naše kože. Nažalost, ovaj pad osjeti se na povećanjima prosječnog UV indexa, posebice ljeti. Tako UV index danas u Splitu mjeri između 8 i 10, dok je 1970-ih u isto doba godine iznosio 5-6. Ovo je povećanje direktno povezano s brojem oboljelih od karcinoma kože. Neka od detaljnijih europskih istraživanja ukazuju na ogroman porast; melanom kože koji se prije 50ak godina događao 5-7 ljudi na 100.000 stanovnika danas se povećao na 10 do čak 25 ljudi na 100.000 stanovnika. Istovremeno, broj oboljelih od bazocelularnog karcinoma kože sa okvirno 100.000 oboljelih u cijeloj Europi prije 50 godina, danas samo na prostoru Njemačke mjeri preko pola milijuna novooboljelih godišnje.

U videima nekih od popularnijih društvenih mreža naići ćemo u zadnje vrijeme na kontroverzne teme, među kojima je i tvrdnja kako se učestalost karcinoma kože povećava sa korištenjem SPF-a, što je upravo suprotno provjerenim podacima o povećanju UV indexa. Djelovanje UV zračenja na stanice naše kože direktno je kancerogeno te u jezgrama stanica kože dovodi do lomova DNK, tumorskih promjena te daljnjeg umnažanja sada tumorski promijenjenih stanica. Kancerogeno djelovanje UV-zraka neupitno je, dok se SPF krema treba i može pomno odabirati ovisno o listi sastojaka. Jedna od najvećih kliničkih studija u Australiji (dobro poznatoj po najsunčanijim plažama za surfanje ) pokazuje smanjenje incidencije nastanka opasnog skvamoznog karcinoma kože za  čak 40% te smanjenje rizika melanoma kod redovitog korištenja SPF-a.

Naravno, osim zaštite od tumorskih promjena stanica naše kože i nastanka karcinoma, SPF direktno štiti našu kožu od starenja, pojave bora, sunčanih mrlja i hiperpigmentacija, ali i gubitka elastičnosti kože. Često uzimamo suplemente kolagena, no pritom ne smijemo zaboraviti kako UV-A zračenje prodire sve do dermisa, dubljeg sloja kože gdje se nalazi kolagen i uzrokuje njegov lom i degradaciju. Ukoliko ne štitimo dovoljno kolagen u našoj koži od prodora UV zraka, koliko ga smisla ima unositi (ne baš povoljnim) suplementima? Dakle, zaključak je jasan: biramo kvalitetne SPF kreme ili emulzije sa naznakom UVA i UVB!

SPF i vitamin D

Znajući da vitamin D nastaje u koži, a kožu štitimo SPF faktorom, što ćemo ljeti sa vitaminom D i suplementacijom? Ukratko – ništa! Ukoliko smo zdravi, bez ozbiljnijih kroničnih bolesti te u prehrani imamo dovoljne količine izvora vitamina D i nismo u deficitu, ljeti suplementacija nije potrebna. Činjenica je kako SPF nikako neće spriječiti prolaz svih sunčevih zraka te će se vitamin D i dalje sintetizirati. Iz istog razloga, unatoč spf-u ipak se preporučuje potpuno izbjegavanje sunca u najtoplijim periodima dana (kada UV indeks prelazi 8).

Osvrnimo se kratko na proces nastanka vitamina D i njegovog aktivnog oblika. Pod djelovanjem sunca (UV-B zračenja)  u koži za početak kroz nekoliko koraka nastaje kolekalciferol – vitamin D3. Međutim, ovaj spoj prvo se mora transportirati do jetre gdje se pretvara u kalcidiol: 25(OH)D3, glavnog oblika u kojem vitamin D3 cirkulira našom krvlju. No to nije kraj, za aktivaciju je potreban još jedan korak. Ovaj put u bubrezima, gdje nastaje kalcitriol: 1,25 (OH)D3 – napokon imamo aktivni vitamin D3. Osim reguliranja kalcija i fosfora u krvi (vrlo bitno za kosti!)  vitamin D važan je za naš imunitet. Mlađi ljudi koji često obolijevaju od raznih viroza, upala sinusa i pluća svakako bi trebali provjeriti serumske razine vitamina D3. Dakle, nastanak aktivnog vitamina D3 ide kroz nekoliko koraka, a osim početne reakcije u koži nužna je i dobra funkcija i jetre i bubrega. Ukoliko bilo koji od ovih koraka zakaže u riziku smo deficita. Koliko je vremena dnevno potrebno izlagati kožu suncu bez SPF-a, a da bismo sintetizirali dovoljno aktivnog vitamina D3? Ako smo zdravi, vrlo kratko;  ljeti je kod svjetloputih ljudi dovoljno 15-ak minuta, dok kod tamnoputijih ljudi 30 minuta izloženosti suncu (dovoljno je da su izloženi lice i ruke). Dakle, za vrijeme najopasnijih UV indexa dovoljno je pokazati se suncu ranije ujutro ili kasnije predvečer na 15-30 minuta, dok  smo preostali dio dana pod SPF zaštitom. Zimi je ipak u državama iznad 40. geografske širine (što uključuje Hrvatsku, kao i veći dio SAD-a), svakako preporučen pojačan unos hranom te prema potrebi i suplementacija vitaminom D. Skandinavske države reguliraju suplementaciju svakodnevne hrane vitaminom D, posebice Finska koja tako od 2003. obavezno njime obogaćuje margarin, mlijeko i druge namirnice, čime su povećali adekvatnu razinu vitamina D3 sa u samo 30% ljudi prije 2000. na čak 90% ljudi danas (kao i kod nas, Finska smatra dovoljnima koncentracije od 50-75 mmol/L, optimalnije ako smo bliže brojci od 75). O manjku vitamina D svakako je potrebno misliti i u oboljelih od jetrenih i bubrežnih bolesti, u starijih ljudi sa osteopenijom ili osteoporozom, nekim autoimunim bolestima, a primjerice kod dijabetičara koji dugo koriste lijek metformin može također doći do pada vitamina D3 te ga je potrebno povremeno provjeriti.

Faktor 30 ili 50?

Zaštita faktorom 30 pojednostavljeno znači da blokira oko 97% UVB zraka (3% dopire do naše kože), dok faktor 50 blokira 98% UVB zraka. Ova razlika od samo 1% na prvu ne zvuči puno, no kako je povećanje u zaštiti eksponencijalno matematičkim izračunom doći ćemo do podatka da spf 50 propušta oko 30% manje UVB zraka do naše kože nego SPF 30. Odluka o faktoru trebala bi biti individualna. Kod ljudi svijetlije puti i očiju, osjetljivijih na brži nastanak opeklina, s pjegicama ili pozitivnom obiteljskom anamnezom na karcinome kože preporuča se SPF 50. S druge strane, kod većine zdravih ljudi dostatan je faktor 30, pod uvjetom da ga se redovito obnavlja. Lakša tekstura faktora 30 čini ga manje komedogenim i preferira ga se (u obliku emulzije) kod osoba sklonih prištićima, aknama i s problematičnim tenom.  

Zaključak? Kao i uvijek, našem je tijelu potreban balans. Izlaganje ujutro i navečer na kratki period ne bismo li stvorili dovoljno vitamina D, izbjegavanje sunca u potpunosti kod UV indeksa preko 8 (najčešće između 11 i 15h) , biranje kreme ili emulzije s provjerenim popisom sastojaka te redovno uklanjanje istih (kao i make up-a!) prije spavanja. Za potonje ljeti biramo lake pjene ili gelove za umivanje, a izbjegavamo jake mehaničke ili enzimske peelinge kako bi kožu održali otpornom i spremnom za ekstremne ljetne uvjete.