Autor: MAR

OZEMPIC – genijalan novitet ili prikrivena opasnost?

Jesu li Ozempic i slični lijekovi opasni? Što stvarno kaže znanost?

Što su točno novi lijekovi za mršavljenje o kojima se posvuda priča?

Lijekovi za mršavljenje nisu novo otkriveni lijekovi za čije mehanizme nismo sigurni. Naime, GLP-1 agonisti postoje već više od 15 godina u liječenju prvenstveno šećerne bolesti tipa 2. Djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1 koji se inače nalazi u našem tijelu te usporava pražnjenje želuca, produljuje osjećaj sitosti i smanjuje apetit. Istovremeno, on utječe i na poboljšanje regulacije glukoze povećanjem lučenja inzulina i smanjenjem glukagona. Upravo kombinacija sporijeg prolaska hrane (duže se zadržava u želucu) i smanjenog unosa kalorija (smanjenje želje i tzv. craving-a) dovodi do relativno bržeg gubitka tjelesne mase.

Što se prije koristilo za mršavljenje i kako su se pojavili novi lijekovi?

Prije GLP-1 agonista terapija debljine temeljila se na dijeti, fizičkoj aktivnosti i starijim lijekovima (npr. orlistat), koji su imali ograničen učinak i nažalost česte nuspojave. Važno je naglasiti da je Ozempic registriran za liječenje dijabetesa tipa 2, te se na teret osiguranja propisuje prema jasnim kriterijima (nedovoljno reguliran tromjesečni šećer kod pacijenata s uvedenom terapijom za dijabetes, npr. metforminom).
Lijekovi koji su registrirani za liječenje debljine pojavljuju se kasnije – u Hrvatskoj su dostupni liraglutid (dnevna primjena) te semaglutid i noviji tirzepatid (tjedna primjena), koji cilja i GLP-1 i GIP receptore te kako se primjećuje u praksi dovodi do bržeg gubitka kilograma (čime i češćih nuspojava!).


Metabolički učinci i koristi

GLP-1 lijekovi djeluju višestruko, a njihovi glavni benefiti su smanjenje tjelesne mase za prosječno 10–20% tjelesne težine, ovisno o lijeku i dozi, poboljšanje inzulinske rezistencije, povoljan učinak na masnoće te smanjenje ukupnog kardiovaskularnog rizika.

GLP-1 agonisti poboljšavaju masnoće u krvi primarno posredno, kroz smanjenje tjelesne mase i poboljšanje inzulinske rezistencije, ali imaju i određene direktne metaboličke učinke. Tako smanjuju trigliceride (smanjuju lipemiju nakon obroka usporavanjem pražnjenja želuca i smanjenjem unosa hrane), ali i LDL (loši kolesterol) gdje gubitkom kilograma dolazi do smanjenog nastajanja LDL-a u jetri. Ipak, najveći dio učinka dolazi iz gubitka visceralne masti (skriveno masno tkivo, smješteno abdominalno) što smanjuje upalni status i poboljšava ukupni metabolički profil osobe.

Kardiovaskularne studije pokazuju i smanjenje rizika od infarkta i moždanog udara kod dijabetičara. Povremeno se kao kontra argument može čuti kako se ne zna kako ovaj mehanizam djeluje na potpuno zdrave ljude, no danas 1 od 10 ljudi ima dijabetes, a čak 25–40% ima inzulinsku rezistenciju, dok 30–40% populacije ima povišene masnoće u krvi. Prvi trag aterosklerotskih masnih pruga na krvnim žilama u zadnjih se 50 godina nalazi već kod dojenčadi – većina metaboličkih problema postoji puno prije nego što se razvije dijabetes, a sve više ovise i o prehrani i navikama već kod trudnica i dojilja.

Prava istina? Naši geni duboko ocrtavaju prehrambene navike naših predaka. Pogledamo li samo tri do četiri generacije unazad, jasno je da nemamo metaboličke mogućnosti hraniti se jednostavnim šećerima, fast food-om, gaziranim šećernim sokovima, pohanom i prženom hranom i pekarskim proizvodima – bez da to naše tijelo ne kompenzira koliko može, uz naknadni razvoj metaboličkih i endokrinih bolesti.

Jede li Ozempic kosti?

Da i ne – ovisi o tome kako se koriste, GLP-1 agonisti mogu oslabiti i koštanu/mišićnu masu, ili pak utjecaj na njih može biti gotovo zanemariv. Bitno je naglasiti kako brzi gubitak težine (npr. 30 kg u 4-5 mjeseci), bez adekvatnog treninga dovodi do oslabljenja kostiju bez obzira da li se koristilo lijekove ili npr. strogo postilo, uz opasno nizak dnevni unos kalorija (deficit) – u oba slučaja raste i rizik pojave žučnih kamenaca.

Gubitak težine uz GLP-1 terapiju uključuje i dio nemasne mase pa je tako približno 70–80% gubitka masno tkivo, dok oko 20–30% otpada na mišićnu masu. Ovaj omjer vrijedi za generalnu populaciju bez strukturiranog treninga. Kod osoba koje redovito treniraju (osobito trening snage) omjer se pomiče u korist očuvanja mišića. Uz 2–3 treninga snage i redovitu aktivnost, gubitak mišićne mase se značajno smanjuje, a negativan učinak na kost praktički se neutralizira.

Novija meta-analiza iz 2025. u osoba s tipom 2 dijabetesa našla je da GLP-1 agonisti nisu povećali rizik prijeloma i čak su bili povezani s boljim ishodima na BMD-u (mjera čvrstoće kosti, pretragom denzitometrije) i nekim biljezima koštane pregradnje u odnosu na kontrole. To ne znači da “štite kost” u svakoj situaciji, ali ide protiv tvrdnje da terapija generalno i dosljedno oštećuje kost.

GLP-1 lijek + trening opterećenjem + adekvatan unos proteina = štiti mišiće i kosti te dovodi gotovo isključivo do gubitka samo masnog tkiva!

Rizici i nuspojave

Rizik pojave hipoglikemije (naglog pada šećera) vrlo je nizak  ukoliko se lijek koristi samostalno (bez drugih lijekova za dijabetes) te uzima redovite, manje obroke bogate proteinima i složenim ugljikohidratima. Ne preporuča se uzimanje GLP-1 uz potpuno preskakanje obroka, dijetu sokovima, potpuno izbacivanje svih ugljikohidrata i sl. Umjesto potpunog preskakanje doručka, ali i kroasana  i sendviča iz pekare, uzmite svježi sir sa orašastim plodovima, 1-2 jaja s povrćem ili proteinski shake u slučaju slabijeg apetita. Najčešće nuspojave – mučnina, proljev i nadutost, povezane su s nastavkom nezdrave prehrane (pekara, fast food, čips, gazirana pića, generalno jednostavni šećeri) te ih se lako izbjegava hranom bogatom proteinima i vlaknima. Već spomenut nastanak žučnih kamenaca povećan  je kod brzog mršavljenja (bez obzira na metodu). Kod GLP-1 agonista poželjne su laboratorijske kontrole (glukoza, HbA1c, jetreni enzimi) svakih 3–6 mjeseci, a u slučaju naglog nastanka bolova gornjeg dijela trbuha, mučnine, povraćanja, žute stolice i žurniji UZV abdomena.

Uz GLP-1 terapiju cilj doručka je: mali volumen, visoka nutritivna vrijednost, lako probavljivo, bogato proteinima i vlaknima.

U posljednje vrijeme spominje se vrlo rijetka, ali ozbiljna nuspojava vezana uz GLP-1 lijekove – nagli gubitak vida uzrokovan poremećajem cirkulacije vidnog živca (tzv. NAION). Riječ je o izuzetno rijetkom stanju koje se javlja kod otprilike 1 na 10.000 korisnika. Važno je naglasiti da se radi o povezanosti, a ne dokazanom uzroku, jer isti pacijenti često već imaju rizične faktore poput dijabetesa, povišenog tlaka i masnoća.

Iako se u nekim analizama spominje veći rizik kod viših doza, ključna preporuka ostaje ista – terapiju uvoditi postupno i isključivo pod liječničkim nadzorom. Nikako nemojte samostalno nabavljati i odmah započinjati terapiju najvišim dostupnim dozama lijekova.

Tko NE smije uzimati GLP-1 lijekove?

Potpuna kontraindikacija uzimanja ovih lijekova je osobna ili obiteljska anamneza medularnog karcinoma štitnjače (dakle, i kod postojanja ovog karcinoma kod baka/djedova), kao i osobe sa MEN2 sindromom. Potreban je oprez kod osoba s već postojećim žučnim kamencima ili drugim teškim gastrointestinalnim bolestima.


GLP-1 lijekovi predstavljaju značajan napredak u liječenju debljine i metaboličkih poremećaja, ali bitno je za naglasiti kako nisu “čarobno rješenje”. Omjer benefita i rizika ide u prilog korištenju kod ljudi čiji BMI prelazi 30, kod kojih se restrikcijom dijete i redovitom tjelesnom aktivnošću ne postiže gubitak kilograma ili imaju dokazne metaboličke poremećaje (inzulinska rezistencija, pred-dijabetes, hipotireoza i dr.) Najbolji rezultati postižu se kombinacijom uravnotežene prehrane (više proteina i vlakana, manje jednostavnih šećera), redovite fizičke aktivnosti i pravilnog vođenja terapije.

Na ovaj način ostvaruje se pametan, kombinirani terapijski pristup debljini, koji ne samo da povećava učinkovitost, nego i smanjuje nuspojave poput mučnine i probavnih tegoba. Da rezimiramo, uzimanje lijekova bez prave indikacije (BMI 30 i iznad), naglo povećanje doza ili početak odmah visokim dozama, zadržavanje iste nezdrave prehrane ili naglo, potpuno ukidanje obroka nisu u skladu sa terapijskim pristupom te dovode do neželjenih posljedica. Uzimanje terapije bez uvođenja redovite tjelesne aktivnosti (početno bar hodanje, plivanje, traka 3x tjedno, uz uvođenje treninga snage po mogućnosti), također povećavaju rizik neželjenog gubitka mišićne i/ili moguće koštane mase.

GLP-1 lijekovi, dakle, ne djeluju kao “otapalo za kosti”. Ono što se događa jest da brži gubitak kilograma smanjuje opterećenje na kost, pa kost može gubiti dio gustoće ako osoba istodobno ne radi trening snage i ne unosi dovoljno proteina. Zato lijek nije idealno uzimati “pasivno”, bez aktivnosti i bez praćenja unosa proteina, kao i povremenih K2D3 suplementacija u fazama najbržeg gubitka kilograma – neovisno o uzroku gubitka kilograma.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5 6

PROLJETNI UMOR – Koji suplementi vraćaju energiju?

Dolaskom proljeća mnogi od nas raduju se suncu, dužim danima i očekuju porast energije, više vremena i više motivacije. No za velik broj ljudi događa se upravo suprotno – javlja se osjećaj iscrpljenosti, pospanosti, manjak koncentracije i pad motivacije. Taj fenomen često nazivamo proljetnim umorom. Možemo li ga uistinu objasniti, ili se radi o mitu?

Iako se ponekad smatra samo “izgovorom”, znanstveni radovi pokazuju da je riječ o realnoj fiziološkoj prilagodbi organizma na sezonske promjene. Tijekom zime naš metabolizam, hormoni i cirkadijani ritam prilagođeni su kraćem danu i manjoj izloženosti svjetlu. S dolaskom proljeća dolazi do naglog povećanja dnevnog svjetla, promjene temperature i oscilacija hormona poput melatonina, serotonina i kortizola.

ŠTO JE PROLJETNI UMOR I KAKO NASTAJE?

Organizmu je potrebno nekoliko tjedana da uspostavi novu ravnotežu, što korelira sa samim periodom umora. Proljetni umor teže podnose određene skupine ljudi, primjerice osobe s alergijama (sezona peludi povećava upalne procese i umor), osobe s IBS-om i drugim funkcionalnim crijevnim poremećajima (crijevni mikrobiom snažno utječe na energiju i metabolizam), ljudi s neregularnim ritmom sna (noćni rad, insomnija), osobe s kroničnim stresom ili manjkom tjelesne aktivnosti, kao i žene u hormonalno osjetljivim fazama života (reproduktivna dob, perimenopauza). Kao i uvijek, balansiranje dovoljno sna, unosa zdravih i neprerađenih namirnica s minimalno jednostavnih ugljikohidrata te redovita tjelesna aktivnost osnova su uspostave ravnoteže.

Osim promjene životnih navika, u određenim situacijama ciljana suplementacija može pomoći organizmu da lakše prebrodi sezonski “reset”.

Najčešći simptomi
proljetnog umora

  • manjak energije
  • pospanost tijekom dana
  • slabija koncentracija
  • promjene raspoloženja
  • povećana osjetljivost na alergene

OSNOVNI SUPLEMENTI ZA ENERGIJU I IMUNITET

Ova skupina uključuje dodatke prehrani koji imaju relativno široku primjenu kod umora, oporavka i metaboličke podrške.

Kreatin monohidrat

Jedan od najistraženijih suplemenata u medicini i sportskoj znanosti. Standardna doza je 3–5 g dnevno, a djeluje povećavajući dostupnost ATP energije u stanicama. Osim u sportu, studije pokazuju potencijalne koristi za kognitivne funkcije i smanjenje mentalnog umora. Unatoč određenim strahovima od suplementacije njime, brojne su studije pokazale kako je kreatin iznimno siguran, ima višestruke benefiti i ne zahtjeva dugotrajnije pauze u primjeni.

Pažnja je potrebna kod kroničnih bubrežnih bolesnika, bolesnika na nedavnoj terapiji onkoloških bolesti te s aktivnim bolestima jetre, poput ciroze.

Napomena: uz kreatin potrebno je paziti na unos dovoljne količine tekućine, bar 2L/dan.

Cink

Važan mineral za imunitet, hormonalnu ravnotežu i antioksidativnu zaštitu. Preporučena doza je 10–15 mg dnevno kroz 4–8 tjedana. Dugotrajna suplementacija bez kontrole nije preporučljiva jer može smanjiti razine bakra. U kombinaciji sa vitaminom C iznimno je bitan kod pojedinaca sa slabijom sluzničkom obranom i češćim virozama.

Vitamin C

Antioksidans koji sudjeluje u metabolizmu energije i radu imunološkog sustava. U razdoblju povećanog umora često se koristi 500–1000 mg dnevno do 3 mjeseca bez pauza.

Napomena: oprezno s vitaminom C kod bubrežnih bolesti, posebice mokraćnih kamenaca (oksalati) te kod bolesti hemokromatoze.

SUPLEMENTI ZA ŽENE REPRODUKTIVNE DOBI

Hormonske oscilacije, stres i inzulinska rezistencija česti su uzroci kroničnog umora u ovoj populaciji.

Mioinozitol + D-chiro-inozitol

Najčešće u omjeru 40:1, ukupno oko 2–4 g dnevno. Brojne studije pokazuju poboljšanje osjetljivosti na inzulin, hormonske ravnoteže i ovulacije, kao i bolje podnošenje hormonalnih promjena, PMS-a i izdržljivosti kod treniranja i tjelesne aktivnosti.

Omega-3 masne kiseline (EPA + DHA)

Protuupalno djelovanje i pozitivni učinci na raspoloženje i metabolizam. Najčešće se preporučuje oko 1000 mg EPA i 500–700 mg DHA dnevno. Mogu se uzimati dugoročno, no treba biti oprezan kod uzimanja antikoagulantne terapije, planiranja operativnih zahvata te ne uzimati količine veće od dnevnih preporuka.

Ulje sjemenki lana

Izvor ALA omega-3 masnih kiselina. U praksi se koristi 500–1000 mg 2-3 puta tjedno, osobito kod osoba koje ne konzumiraju ribu.

Vitamin D

Manjak vitamina D čest je u zimskim mjesecima i povezan je s umorom i smanjenim imunitetom. Preventivna doza je najčešće 800–1000 IU dnevno, uz laboratorijsku kontrolu kod dugotrajne primjene. Veće količine daju se kod nadoknade dokazanog deficita, osobama s opsežnim kožnim bolestima, osteopenijom i osteoporozom, dugoročnom šećernom bolešću, nekim bolestima štitnjače i jetre.

OPREZ – vitamin D nije samo vitamin – on djeluje kao endokrini hormon. Prevelik unos suplementa može dovesti do opasnog porasta kalcija, bubrežnih kamenaca, nastanka kalcifikata u mekim tkivima, a oprezno ga se treba dozirati kod sarkoidoze i poremećaja paratireoidnih žlijezdi.

SUPLEMENTI ZA MUŠKARCE U TRENINGU

Fizički napor povećava potrebe za nutrijentima koji sudjeluju u regeneraciji i metabolizmu energije.

Kreatin monohidrat

Standardna doza 3–5 g dnevno poboljšava snagu, oporavak i anaerobni kapacitet.

BCAA (aminokiseline razgranatog lanca)

Leucin, izoleucin i valin sudjeluju u regeneraciji mišića i smanjenju katabolizma. Tipične doze su 5–10 g oko treninga.

Beta-alanin

Povećava razinu karnozina u mišićima i odgađa zamor tijekom intenzivnog napora. Uobičajena doza je 2–4 g dnevno kroz najmanje 4 tjedna.

Magnezij

Kod sportaša je često snižen zbog znojenja i povećanog metabolizma. Doza 300–400 mg dnevno može poboljšati oporavak i kvalitetu sna.

KAKO POBOLJŠATI SAN KOD PROLJETNOG UMORA?

Noćni rad, insomnija i meteoropatija mogu poremetiti cirkadijani ritam.

Magnezij glicinat

Dobro se apsorbira i ima smirujući učinak na živčani sustav. Najčešće se koristi 300–350 mg navečer.

Melatonin

Hormon sna koji pomaže u regulaciji cirkadijanog ritma. Uobičajene doze su 0,5–3 mg prije spavanja, kratkotrajno. Prijedlog je početi sa 0,5-1 mg prije sna, a potom pojačavati do doze 3mg, iznimno 5 mg kroz kraći period.

L-teanin

Aminokiselina iz zelenog čaja koja smanjuje stres i poboljšava kvalitetu sna bez sedacije. Doze su najčešće 100–200 mg navečer. Obzirom na veliku učestalost navikavanja i ovisnosti o benzodiazepinima kao pomoći pri spavanju, velik se broj ljudi okreće ovoj prirodnoj alternativi.

Ashwagandha

Adaptogen koji može smanjiti razine kortizola i poboljšati otpornost na stres. Standardna doza je 300–600 mg ekstrakta dnevno.

Ekstrakt pasiflore

Suplementi na bazi pasiflore ublažavaju stres te se preporučuju kod stresom odgođenog usnivanja. Koriste se u dozi 500 mg (suhog ekstrakta) 1x prije spavanja, a prednost im je izostanak navikavanja.

OPREZ – Bitno je naglasiti kako se ovakvi biljni lijekovi ne bi trebali kombinirati se receptnim lijekovima koji podižu koncentraciju serotonina (SSRI npr sertralin).

Biljni lijekovi i suplementi protiv stresa ne smiju se kombinirati sa receptnim lijekovima za anksiozno-depresivne simptome, bez savjetovanja sa liječnikom.

SUPLEMENTI ZA ŽENE U PERIMENOPAUZI I MENOPAUZI

Hormonalne promjene u ovoj fazi života često su povezane s umorom i smanjenom kvalitetom sna, posebice početkom proljeća kada znaju nastupiti i jače valunge te slabija tolerancija promjene temperature.

Vitamin D3 + K2

Važni za metabolizam kalcija i zdravlje kostiju. Doze su često 1000 IU vitamina D3 uz 90–120 µg vitamina K2. Nije ih poželjno uzimati istovremeno uz visoke doze vitamina D (receptno).

Kalcij

Preporučeni dnevni unos je 1000–1200 mg, kombinacijom prehrane i suplementacije. Oprezno ga uzimati kod bubrežnih bolesti, kamenaca, uzimanja diuretika ili digoksina za srce. Također, potrebno ga je razmaknuti bar 2-4 h od uzimanja hormona štitnjače.

Vitamin E

Može pomoći kod valunga i oksidativnog stresa. U studijama se koristi 100–200 IU dnevno. Ne bi ga trebalo uzimati bez pauza kod uzimanja antikoagulantne terapije ili povijesti preboljenog hemoragijskog (krvarećeg) moždanog udara.

Cimicifuga racemosa

Biljni ekstrakt koji pokazuje učinkovitost u smanjenju valunga, noćnog znojenja i vazomotornih simptoma, te pomaže pri odmoru i vraćanju energije. Uzima se u dozama 2,5  – 5 mg suhog ekstrakta, a učinak se vidi nakon 4–12 tjedana terapije

SUPLEMENTI KOD DJECE 12+

Kod adolescenata je najvažnija uravnotežena prehrana i san, no u slučaju umora mogu se koristiti određeni suplementi kroz periode do par mjeseci. Bitno je napomenuti da je kod umora u mlađih osoba potrebno izregulirati san (bez mobitela prije odlaska na spavanje), a potencijalno i provjeriti serumske razine željeza i hormone štitnjače.

Vitamin D

600–1000 IU dnevno, osobito tijekom početnog, hladnijeg proljetnog perioda s manje sunca.

Magnezij

200–300 mg dnevno može pomoći kod umora i koncentracije, a preferira ga se uzimati uvečer, najiskoristivije u obliku magnezij glicinata, koji ima najmanji rizik proljeva.

Omega-3 masne kiseline

U dozama 500 – 1000 mg EPA+DHA dnevno, kroz period do 2 mj. Podrška kognitivnim funkcijama i koncentraciji, posebno se preporuča periodički kod djece koja ne vole ribu u svom jelovniku.

SUPLEMENTI ZA STUDENTE I MENTALNI UMOR

Mentalni umor i nedostatak sna česti su u ovoj skupini. Dan ispunjen predavanjima i učenjem, koje se često proteže i do kasno u noć, mogu poremetiti bioritam i pogoršati fazu proljetnog umora pa ju i produljiti. Kod stresora koji remete ritam i odlazak na spavanje, uvečer od velike pomoći može biti već spomenuti ekstrakt pasiflore u dozi 500 mg suhog ekstrakta, u kapsulama.

Kreatin

Pobjednik kod gotovo svake dobne grupe, kreatin u standardnoj dozi 3–5 g dnevno pokazuje brojne potencijalne koristi za kognitivne funkcije i mentalnu izdržljivost. Oprez kod već navedenih bubrežnih bolesnika, uz obavezno uzimanje dovoljno tekućine.

Sojin lecitin

Izvor fosfatidilkolina – prekursora acetilkolina, važnog za funkciju neurona, smatra se umjereno korisnim kod kognitivnih funkcija poput pamćenja, fokusa i koncentracije. Tipične doze su 1200 mg dnevno.

Spermidin

Spoj povezan s procesom autofagije i stanične regeneracije, radi čega se proučavaju njegove kroisti i kod prevencije demencije, poboljšanja kognicije te neuroprotektivnog djelovanja. Suplementacija je najčešće 1–2 mg dnevno.

Rhodiola rosea

Adaptogen koji može smanjiti mentalni umor i poboljšati koncentraciju. Smatra se posebno korisnim suplementom kod prevencije i kontroliranja kroničnog stresa i burnout-a. Uobičajene doze su 200–400 mg ekstrakta dnevno.

SUPLEMENTI KOD ALERGIJA

Sezonske alergije povezane su s povećanom upalom i oksidativnim stresom što kod ovih ljudi pojačava i umor, posebno početkom ožujka i cvata breze i lijeske.

Vitamin C + vitamin D + cink

Kombinacija koja može podržati imunološki odgovor te pomaže kod dnevnog umora. Često se koristi 500–1000 mg vitamina C, 800–1000 IU vitamina D i 10–15 mg cinka kroz 8–10 tjedana.

Kvercetin

Prirodni flavonoid koji stabilizira mastocite i može smanjiti alergijske reakcije. Doze su najčešće 500–1000 mg dnevno.

Kurkumin

Protuupalni spoj iz kurkume. Standardna doza je 500–1000 mg dnevno, često u formulacijama s poboljšanom apsorpcijom.

PRIRODNO SMANJENJE PROLJETNOG UMORA

Proljetni umor nije samo subjektivan osjećaj već kompleksna fiziološka prilagodba organizma na sezonske promjene. Većina ljudi će ga prebroditi spontano kroz nekoliko tjedana, osobito uz redovitu tjelesnu aktivnost, kvalitetan san i uravnoteženu prehranu.
Suplementacija može biti korisna kao privremena podrška organizmu, ali uvijek treba biti ciljana, vremenski ograničena i prilagođena individualnim potrebama.

Drugim riječima, i kod proljetnog umora vrijedi isto pravilo kao i kod većine zdravstvenih problema – najbolji “suplement” i dalje ostaje zdrav način života, dok ćemo dodacima prehrani olakšati tijelu prilagodbu na novi tempo kojeg donose duži, sunčani dani.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5

VISOK KOLESTEROL: ČUVA NAS OD DEMENCIJE ILI UBIJA?

Često u razgovoru možemo čuti kako je nekome otkriven povišen kolesterol. Još češće možemo čuti kako glede navedenoga nije uvedena nikakva promjena životnih navika ni terapija. Na žalost često znam čuti kako je nekome od mojih prijatelja, poznanika ili ljudi s kojima uđem u ovu temu – savjetovano ne poduzimati ništa “dok brojke nisu kritične“. U jednu ruku ovo i ima smisla – ako znamo koja je brojka kritična i zašto.

Prije godinu dan prvi sam se put susrela sa video predavanjima određenih “alternativnih/prirodnih doktora” (bez sveučilišne edukacije i fakulteta) koji su podučavali o važnosti masnoća u našoj krvi. Neka su išla korak dalje – tvrdeći da “manjak masnoća u krvi uzrokuje demenciju”. Iako je moja prva profesionalna reakcija bila – kakva je ovo glupost? – odlučila sam posvetiti određeno vrijeme stručnoj literaturi i novijim znanstvenim radovima. Nekoliko desetaka radova (i ispisanih bilježnica) kasnije došla sam do ozbiljnog zaključka – kakva glupost! Ne samo kako niti jedan peer-reviewed (radovi koje su provjerili nezavisni, “vanjski” stručnjaci) rad ne dolazi do takvih zaključaka, već upravo suprotno – statini u većini novijih studija ispadaju neutralni ili zaštitni za rizik demencije! Jedna od većih studija iz 2025. uključila je čak 7 milijuna ljudi, a uzimanje jednog od najčešćih statina (rosuvastatin) tri ili duže godina imalo je izraženo zaštitno djelovanje. Lancetova studija iz 2024. proučavala je pacijente s bolestima srca i krvnih žila, kod kojih se uzimanje statina direktno povezuje sa 30% manjim rizikom Alzheimerove, a 18% manjim rizikom vaskularne demencije.

Radom u ordinaciji u praksi, gotovo svaki pacijent mlađi od 45 godina koji je doživio srčani udar, blagu do jaču anginu pektoris, prolazne ishemijske atake i neurološke simptome, imali su povišene razine masnoća u krvi. Jedna od najvećih nedoumica pacijenata je – kolesterol je prije 15-ak godina bio uredan ukoliko je bio ispod 7, a danas mora biti do 5 mmol/L! Ipak, ne radi se o namještanju vrijednosti – promatranjem 30 godina nalaza i vrijednosti masnoća u ljudi te izdvajanjem onih kod kojih su se razvili mekani, opasni plakovi, srčani i moždani udar i tromboze, shvatilo se da je potrebna korekcija poželjnih vrijednosti. Ipak, nije svako povećanje masnoća isto te je u nekim slučajevima sasvim opravdano započeti promjenom životnih navika i nekim suplementima, dok je u drugima nužno uvođenje terapije kao prevencije najrizičnijih stanja – srčanog i moždanog udara i njihovih posljedica.

Zašto se bojimo visokog LDL-a?

U narodu poznat kao “loš kolesterol”, LDL su čestice masnoća niske gustoće (Low Density Lipoprotein) koje imaju iznimnu karakteristiku djelovanja poput ljepila. Sam LDL nije mast – već zbijeni paket koji u sebi prenosi kolesterol. Kada ovih paketa ima puno, skloni su oštetiti stjenku krvne žile. Ovo možemo smatrati “ogrebotinom” koju tijelo pokušava popraviti i time oko nje pokreće upalni proces aktivirajući imunološki sustav. U ovako aktiviranom upalnom okružju, LDL nažalost postaje posebno ljepljiv – veže se i taloži na nastala oštećenja, vežući dalje na sebe kalcij, proteine i druge masnoće. Plak koji nastaje na ovaj način suzit će lumen (promjer) krvnih žila i protok krvi kroz njih. Također, ovaj plak brzo raste, mekan je i ima tanku pokrovnu kapu – lako može puknuti i poslati svoje komade dalje. Loš kolesterol uistinu je loš, a njegova je karakteristika da često stvara mekane, opasne plakove tiho i podmuklo, često sve do prvog simptoma – akutnog srčanog infarkta.

Postoji li “dobar” kolesterol?

Za razliku od ovog neprijatelja naših krvnih žila, HDL (High Density Lipoprotein) skuplja višak kolesterola iz krvi i vraća ga natrag u jetru. Glavni mehanizam izlaska kolesterola iz tijela upravo je jetrom, koja ga pretvara u žučne kiseline i dijelom putem crijeva i stolice uklanja iz našeg tijela. HDL za razliku od ljepila, djeluje upravo suprotno – kao čistač viška masnoća. Iz tog razloga vaš liječnik voli vidjeti kako je nivo HDL-a bar 1,2 mmol/L. HDL povećava redovita tjelesna aktivnost i to u obliku aerobnog treninga srednjeg intenziteta; bar 3x tjedno (poželjno 250 minuta tjedno) prakticirati brzo hodanje, trčanje, bicikliranje, orbitrek, plivanje, pilates i sl. Prevelik unos jednostavnih šećera (pekara, slatkiši, slane grickalice, umjetna sladila u pićima) smanjuju naš HDL, dok on raste kod unosa zdravih masti hranom (omega 3 – ribe, maslinovog ulja, avokada, orašastih plodova). Nažalost, detoks sokovi i intenzivne keto dijete ne povećavaju HDL, dok keto dijete čak mogu povisiti LDL. Cilj je balans prehrane i redovita tjelesna aktivnost.

Zna li vaš liječnik da papate masno?

Ukratko, da. Nevezano uz to imate li koji kilogram viška ili ne, ono što ukazuje na lošu prehranu jedan je od parametara lipidograma – povišeni trigliceridi. Iako se pod lošom prehranom prvenstveno pomisli na pohano i prženo meso, bitno je naglasiti da su jednako loši jednostavni šećeri i prerađene gotove namirnice. Previše slatkoga uistinu nas čini masnijima – izvana i iznutra. Kod ljudi koji koriste statine kao terapiju protiv visokih masnoća kolesterol i LDL mogu se sniziti na željene razine. Ako postoji nalaz i dalje povišenih triglicerida, to nam pokazuje da se ne pazi na prehranu, dok HDL niži od 1 sugerira premalo tjelesne aktivnosti i kretanja.

Statin djeluje dok ga se uzima – poput spužve koja uklanja višak masnoća. Prestankom uzimanja rastu i masnoće u krvi, zbog čega se radi o kroničnoj terapiji.

Što prije statina?

Ukoliko su vrijednosti masnoća granično povišene, sa trigliceridima iznad 1,7 te niskim HDL-om, svakako je prvi korak promijeniti prehrambene navike i pojačati tjelesnu aktivnost na bar 3x tjedno. Najbolji trening kombinacija je brzog hodanja/planinarenja i plivanja, a obroke bazirati na povrću, cjelovitim žitaricama i mesu pripremanom uz minimalno masnoća. Za neke od suplemenata koji su se prije spominjali dokazano je kako nemaju pozitivan učinak na lipidogram, npr. niacin, ekstrakt crvene riže i slični biljni pripravci. Osnovni korak su promjena prehrane i aktivnost, a njemu mogu u manjoj količini pomoći: sojini proteini (pad LDL 3-5%), psilijum vlakna – pažljivo, jer omekšavaju stolicu, no dokazano snize LDL za do 15% kod redovitog uzimanja, fitosteroli u kapsulama (5-10% smanjenja LDL-a). Utjecaj omega 3 masnih kiselina, kao i (mljevenih!) lanenih sjemenki nije dokazan, ali se zbog svojih drugih dokazanih pozitivnih djelovanja ipak preporučuju u suplementaciji i prehrani.

Kada je nužna terapija?

Kada 6 ili više mjeseci po promjeni životnih navika kolesterol i LDL i dalje ostaju iznad poželjnih vrijednosti, unatoč dobrim HDL i trigliceridima, potrebno je uvođenje terapije – statina. Najdjelotvorniji i najpoznatiji, rosuvastatin, uvodi se u manjim dozama te po potrebi povećava nakon 3 mjeseca terapije. Kod ljudi koji imaju oštećenje nekih od organa (npr. bubrega) uvodi se atorvastatin ili druge terapije, ali obavezno u većoj dozi (20 mg početno) kako su nešto slabijeg djelovanja. Novije generacije lijekova za masnoće od nedavno nisu više regulirane posebnim smjernicama te ih se na recept može dobiti kod svih ljudi kojima ove početne terapije nisu dosta. Ukoliko se nađu vrlo visoke razine LDL-a, preporuka je odmah uvesti kombinaciju dva lijeka i spriječiti začepljenje krvnih žila mekanim plakovima. Kod pacijenata koji duže vremena imaju povišene masnoće ili pate od određenih simptoma, potrebno je učiniti ultrazvuk karotida kako bi se provjerilo postoji li većih plakova i suženja krvnih žila vrata. Osim što smanjuje razine kolesterola i LDL-a, nužno je naglasiti kako statin u terapiji mekane, opasne plakove stanjuje, a očvrsne njihovu pokrovnu kapu te su oni manje skloni pucanju. Ovo djelovanje poznato je kao stabiliziranje postojećih plakova.

U određenim slučajevima niti promjena životnih navika, niti kombinacija dva lijeka neće biti dostatna za snižavanje vrlo visokih LDL vrijednosti. To se najčešće događa kod nasljednih oblika hiperkolesterolemije pa je potrebno daljnje testiranje, uključujući i drugih članova obitelji. U takvim slučajevima specijalist podnosi zahtjev bolničkom povjerenstvu za uvođenje novijih, učinkovitijih, ali i skupljih lijekova, koji su namijenjeni upravo ovoj skupini bolesnika (tzv. PCSK9 inhibitori)

Kod svakog pojedinca s preboljenim moždanim i/ili srčanim udarom, nužna je prevencija statinima.

Rizici?

Svaki lijek nosi određene rizike, od običnog ibuprofena (probavna krvarenja) do suplemenata koje možemo bez-receptno kupiti u ljekarni, pa do vitamina D koji može biti toksičan i uzrokovati kalcifikate. Unatoč neprovjerenim natpisima, realnost je da su statini jedni od najistraženijih i sigurnijih lijekova koje imamo u medicini uopće. Bolove u mišićima radi njihova uzimanja (posebno u većim dozama) imat će realno 1-3% ljudi, dok čak do 20% može osjećati nocebo bolove u mišićima – jer smo to očekivali nakon čitanja upozorenja. Krvnim pretragama lako se može ustvrditi osjećamo li mialgije radi lijeka (i tada ga je potrebno promijeniti), ili nam mozak sugerira da ih osjećamo radi straha od neželjenih nuspojava. U ovom drugom slučaju, bolovi spontano prolaz kroz nekoliko dana uzimanja. Iznimno rijetko može nastati povišenje jetrenih enzima (manje od 1% slučajeva) i tad je potrebna promjena lijeka. Ozbiljne komplikacije izuzetno su rijetke, a prednosti statina u vidu sprječavanja srčanog i moždanog infarkta visoko ih nadilaze.

Zaključno – HDL možemo povisiti, a trigliceride smanjiti sami, promjenama naših navika i prehrane. Ipak, ukoliko u nalazima pratite kontinuirano povišene vrijednosti kolesterola i LDL-a, a posebno ako u obitelji imate povijest moždanog i/ili srčanog udara, javite se liječniku ili specijalistu endokrinologu. Kod postojanja srčanih tegoba (nedostatak daha, bolovi u prsima, bolovi potkoljenica u mirovanju ili kraćem hodanju) potrebna je i kardiološka obrada.

KOJA JE VAŠA CILJANA VRIJEDNOST LDL-a ?

OSOBE NISKOG RIZIKA: LDL < 3 mmol/L

Uključuje: Mladi ljudi bez poznatih kroničnih bolesti, bez srčanih poremećaja, poremećaja zgrušavanja krvi ili drugih rizičnih čimbenika (pušenje, hipertenzija, debljina, povišeni šećer, obiteljska povijest srčanog i/ili moždanog udara).

OSOBE SREDNJEG RIZIKA: LDL < 2.5 mmol/L

Uključuje: Osobe srednje dobi s 1–2 blaža rizična čimbenika: blago povišen tlak, blago povišene masnoće, prekomjerna tjelesna težina, sjedilački način života, obiteljska anamneza ranih srčanih bolesti, pušenje.

OSOBE VISOKOG RIZIKA: LDL < 1.8 mmol/L

Uključuje: Umjerena kronična bubrežna bolest, šećerna bolest tipa 2 bez oštećenja organa, šećerna bolest tipa 1 koja traje >20 godina, vrlo visoka početna razina LDL (>4,9 mmol/L) ili obiteljska hiperkolesterolemija bez dokazane aterosklerotske bolesti, nekoliko rizičnih čimbenika zajedno (npr. hipertenzija + pušenje + debljina).

OSOBE VRLO VISOKOG RIZIKA: LDL < 1,4 mmol/L

Uključuje: Preboljeli srčani infarkt, moždani udar, TIA, dokazana koronarna ili karotidna bolest – suženje krvnih žila karotida ili srca (koronarni sindrom), preboljena embolija (plućna ili venska) povezana s aterosklerozom, šećerna bolest s oštećenjem organa (bubreg, srce, oko), teška kronična bubrežna bolest (eGFR <30), obiteljska hiperkolesterolemija uz postojeću aterosklerozu.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5

CRVENO MESO & RAK CRIJEVA?

You are what you eat –  fraza je koju je njemački filozof Ludwig Feuerbach učinio poznatom još davnih 1850-ih, ali korijene ovog filozofskog načela postavlja već i Hipokrat. Uistinu, u dane kada ćemo zatrpani poslom i obvezama „doručkovati kavu“, preskočiti ručak, a minutu dvije slobodnog vremena potencijalno posvetiti cigareti ili krafni s čokoladom – nećemo se osjećati niti energično niti na vrhuncu svojih sposobnosti. Dodamo li na to kakav energetski napitak, ubrzo ćemo primijetiti tremor ruku, nemogućnost jasnog fokusa i potencijalno probleme sa želucem – od refluksa kiseline do bolnih grčeva u abdomenu.

Činjenica je kako je tehnološki napredak pa time i proizvodnja, transport i čuvanje hrane, ali i noviteti poput smrznutih pekarskih proizvoda koji se peku isti dan kupnje, još meki, topli i mirišljavi, vremenski napredovali mnogo brže nego li se naši geni mogu prilagoditi. Tek nekoliko generacija prije naše kruh je bio poslastica koja se radila jednom, dva puta tjedno, prehrana se bazirala na varivu i povrću uz dodatak mesa, nerijetko u manjoj količini, više radi arome. Meso se kuhalo ili peklo, friteze nisu bile uobičajen način pripreme, a deserti su se zasnivali na voću ili kolačima s biskvitom i voćnim nadjevom. Krafna s pistacijom? Tada niti u primisli. Iako se sušenje mesa radi očuvanja, kao i začeci tatarskog odreska vežu uz daleku povijest, prva prerađena mesa u vidu kobasica, mesnih narezaka i pašteta koje se veže s kancerogenim djelovanjem datiraju s početka 20. stoljeća. Iako velike količine soli u ovim proizvodima negativno djeluju na naše zdravlje (npr. porast krvnog tlaka), pravi krivac za njihovo kancerogeno djelovanje su nitrati i nitriti.

Svježi ružičasti odrezak na polici – vjerojatno je najgori izbor!

Iako su se nitrati i nitriti u početku dodavali kao konzervansi (npr. sprječavaju rast C. botulinum), danas se koriste u sve većim i rizičnijim količinama ponajviše radi izgleda. Oni stabiliziraju i čine dugotrajnom onu poznato ružičasto-crvenu boju, zbog koje meso izgleda „svježe” i kada stoji na polici tjednima. Uz to djeluju i kao pojačivači mesnog „kobasičastog“ okusa. Konačni učinak je da se lijepo upakira i proda meso koje je često uvezeno odavno, slabije i upitne kvalitete upravo zato što dugo stoji, ali vizualno djeluje svježe zahvaljujući umjetno pojačanoj boji. Takvi proizvodi ne samo da imaju rizik kancerogenog djelovanja, nego i agresivno cijenom potiskuju naše domaće i kvalitetnije mesne proizvode koji se tek pojave na tržištu, a npr. ne djeluju tako jarko ružičasto i „svježe“.

UZROCI KANCEROGENOSTI

Zašto su nitriti i nitrati kancerogeni i to prvenstveno za naše debelo crijevo? U kontaktu sa hem željezom (obilno u crvenom mesu!) i proteinima u našem crijevu oni se pretvaraju u tzv. NOC grupu spojeva (N-nitrozo spojevi). Upravo su NOC kancerogeni za naš probavni trakt, posebno sluznicu debelog crijeva i rektuma. NOC spojevi koji nastaju u crijevu uzrokuju oštećenja DNK u stanicama sluznice crijeva te u njima nastaju mutacije. Nastanak mutacija prvi je korak za pretvorbu normalne stanice u tumorsku stanicu – a ako se ona krene neograničeno umnožavati, nastaje prvo karcinom in situ (ne probija stijenku crijeva). S vremenom, širenjem prodire kroz stjenku crijeva i metastazira u limfne čvorove i/ili druge organe. Kako bakterije pospješuju nastanak NOC, a najviše bakterija ima u debelom crijevu, ne čudi što je s većom konzumacijom prerađenog crvenog mesa i veći rizik kolona (debelog crijeva).  Kolorektalni karcinom (dalje CRC) drugi je najčešći karcinom u RH i kod žena i kod muškaraca! Osim prilagodbe prehrane koja uključuje smanjenje prerađenog crvenog mesa i pojačan unos vlakana, vrlo je bitno ozbiljno shvatiti preventivne programe raka debelog crijeva koji su kod nas uvedeni još 2008.

Prema IARC klasifikaciji (2015.) prerađeno meso spada u grupu 1 kancerogena (dokazani kancerogeni, zajedno sa npr duhanom i azbestom), dok crveno meso u grupu 2A (vjerojatni kancerogeni, kao npr. UV-A lampe solarija ili određeni anabolički steroidi).

RIZIK KARCINOMA U SVIJETU I KOD NAS

Učestalost CRC u SAD-u je oko 37 novih slučajeva na 100.000 ljudi godišnje, u EU oko 24-30, dok istok Europe, Balkan i RH imaju veći rizik – 44 novooboljele osobe na 100.000 ljudi godišnje. Nažalost, veći je problem taj što imamo i višu smrtnost – dok u SAD i EU od ovog karcinoma umire oko 15 ljudi na 100.000, kod nas je to oko 22-25 ljudi na 100.000. Ipak, razlog za ovo vjerojatniji je u potrebi ranije prevencije i liječenja. Ako dobijete poštom kartončiće za uzorke stolice, ili primijetite da su ih dobili vaši roditelji – nemojte ih bacati. Ovim se provjerava oku nevidljivo krvarenje koje može biti posljedica opasnih promjena sluznice. Moguće je i da se radi o nečem benignom – npr unutarnjim hemoroidima, ali jedini siguran način provjere je kolonoskopija. Na ovaj način liječnik će vizualizirati ukoliko postoje kakve promjene poput polipa te ih nerijetko odmah i ukloniti i poslati na analizu. Ako primijetite krv u stolici, posebno veće količine, tamniju stolicu (gotovo prema crnoj), imate bolove u trbuhu ili se izmjenjuju proljevi uz nadutost sa ili bez krvi sa opstipacijama – potrebno se odmah javiti liječniku. Osim kolonoskopije, učinit će se i specifični markeri iz krvi. Ukoliko se većina vaših obroka sastoji od crvenog mesa (npr 4x tjedno ili više), nužno je pridržavati se danih preventivnih savjetovanja. Iako je većini ljudi nezamislivo prijeći isključivo na biljnu dijetu, prvi korak je izbaciti prerađeno crveno meso, poput pašteta i mesnih narezaka.

Najčešći karcinomi u RH; IARC / GLOBOCAN 2022.

MJERE PREVENCIJE

Činjenica je da osim što imamo nešto više oboljelih, kod nas se CRC otkrije kasnije te je manje i izlječenje. 5 godišnje preživljenje u SAD i EU je oko 60-63%, dok u RH tek oko 50-52%. Bitno je naglasiti – ukoliko se otkrije u I. stadiju 5 godišnje preživljenje iznosi preko 90%! Također, bitno je naglasiti kako je vidljivost u ovom stadiju izrazito ograničena na UZV abdomena. Na kolonoskopiji će pak izgledati kao sitni polipi i s lakoćom će ih se ukloniti. Također, u ovim početnim stadijima tumorski markeri mogu biti uredni. Zaključak? Iako neugodna, upravo je kolonoskopija pretraga koja spašava život.

Industrijski suhomesnati proizvodi poput hrenovki, pašteta, salame, parizera i mesnih narezaka, hot dog kobasice, industrijska pancete, konzervirano meso – namirnice su koje treba izbjegavati ili bar maksimalno ograničiti. Za razliku od njih, povrće bogato nitritima ne predstavlja rizik. Kako to? Naime, u povrću poput cikle nitriti dolaze zajedno sa vitaminom C, polifenolima i drugim spojevima te ne dolazi do aktivacije u NOC spojeve u našem crijevu. Mnogi će pomisliti kako ovog rizika nema ako se radi o domaćim suhomesnatim proizvodima. Ipak, to ovisi o majstoru recepta! Ako se u domaće meso dodaje salitra/nitritna sol, rizik je praktički isti kao kod industrijskog prerađenog mesa. Glede preporuka oko konzumiranja i količine, prema najpoznatijim smjernicama WCFR preporuka je potpuno izbjegavanje svih prerađenih namirnica, a glede odrezaka maksimalno  2-3 manja mesna obroka tjedno (govedina, svinjetina, janjetina). S druge strane piletina i riba nisu rizične, a povrće djeluje preventivno, tako da je baziranje i raspodjela obroka po tjednu ključna. Dakle, nije nužno potpuno izbacivanje mesa (ali je prerađenih mesnih proizvoda!), već njihova pametna raspodjela.

Praktični raspored glavnih obroka tjedno

2x tjedno riba

2x tjedno perad

2x tjedno mahunarke/biljni proteini (variva, biljne pljeskavice)

1x crveno meso (ali ne prerađeno)

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5 6 7 8

ZAŠTO USVOJITI MAČKU

Svima su nam dobro poznate prednosti i nedostaci imanja kućnih ljubimaca. Promatranje akvarija dokazano smanjuje stres i anksioznost pa ne iznenađuje kako ih nerijetko vidimo u čekaonicama stomatologa. S druge strane, uzimanje psa ili mačke ili pak oboje/više njih zahtijeva i veću razinu organizacija među ukućanima i redovitu brigu oko hranjenja, čišćenja, šetnje i provođenja vremena s našim ljubimcima.

Psi su kao ljubimci bilo pripitomljeni znatno ranije i to iz sivog vuka. Najstariji fosil domaćeg psa datira oko 14.000 godina prije Kr. , ali postoje naznake da su psi kao ljubimci pratili čovjeka još u periodu paleolitika kada je bio prvenstveno sakupljač, čak oko 40.000 godina prije Kr.  Mačke su pripitomljene kasnije, oko 7.500 godina prije Kr., a njihovo prvo nalazište je na Cipru koji je i danas poznat kao otok mačaka. Iako su prvo uvođene radi kontrole glodavaca (koji su tada prenosili neke od najstrašnijih bolesti), mačke su vrlo brzo razvile poseban odnos s čovjekom, a u Starom Egiptu prikazivali su ih ne samo uz bok božanstvima, već su ih i pokapali uz posebne ceremonije zajedno s najvećim faraonima i svećenicima.

Između mačke i psa postoje određene karakterne razlike, no činjenica je da svako ponašanje ljubimca proizlazi iz individualnog odnosa sa njegovim vlasnikom. Tako će nas mačke nerijetko dočekivati na ulazu po povratku s posla i radosno skakutati oko nas, a psi će se uvečer nježno uvaliti na kauč ili krevet uz svoju osobu od povjerenja i lagano hrkati.  Mnoge su benefiti od posjedovanja ljubimaca, kako za odrasle tako i za djecu, no uvijek postoje neka pitanja rizika koja ćemo ovdje razjasniti.

VIBRACIJA MAČJEG PREDENJA

Ne postoji točan odgovor na pitanje zašto mačke predu. Prema novijim istraživanjima najvjerojatnije se radi o mehanizmu koji je prvotno razvijen kao mehanizam opuštanja i relaksacije. U ljudskom bismo ponašanju ovo mogli usporediti sa tehnikama dubokog disanja i relaksacije.  Ova biološki urođena navika još ih kao mačiće povezuje s majkom i znači sigurnost. Ipak, mačke ne predu samo kad se osjećaju ugodno. Prema istraživanjima, ovaj mehanizam mačkama djeluje i analgetski kod boli te umanjuje stres, radi čega često možemo čuti mačku kako prede kada je bolesna ili kod veterinara. Frekvencija mačjeg predenja specifičnih je vibracija u rasponu 25 – 150 Hz, koje potiču obnovu kostiju i tkiva. Velik je broj radova čije istraživanje pokazuje utjecaj vibracija u istom rasponu na stimulaciju osteoblasta i cijeljenje kosti, povećavanje gustoće kostiju i brzinu cijeljenja, ali i bržu regeneraciju tetiva i ligamenata nakon povrede. Vibracije se nerijetko koriste u wellnessu, npr tibetanskim zdjelama ( čij je frekvencijski raspon 90 – 200 Hz pa ih je poželjno koristiti na nižim frekvencijama), vibracijska terapija preko slušalica (stimulacija parasimpatikusa), vibracijske prostirke i masažne stolice (idealnih su frekvencija, u rasponu 30 – 80 Hz). U medicini se pak ovi mehanizmi koriste u fizikalnoj terapiji, gdje je od velike važnosti ultrazvk niskog intenziteta, upravo radi ubrzanja cijeljenja tetiva i/ili kostiju. Čini se kako su stari Egipćani znali za moć ovih frekvencija davno prije izuma modernih medicinskih uređaja!

UTJECAJ NA IMUNOLOŠKI SUSTAV I ALERGIJE

Iako je kod dokazano postojećih alergija najbolji mehanizam potpuno izbjegavanje alergena, rana izloženost mačkama i psima kod djece bez alergija djeluje povoljno na imunološki sustav i smanjuje rizik kasnije pojave astme. U slučaju sumnje na alergiju, potrebno je potvrditi ju kožnim testovima i specifičnim IgE pretragama, a u slučaju potvrde izbjegavati alergene te po potrebi koristiti antihistaminik u tabletama ili sirupu za djecu. Ukoliko ista ne postoji, velika je vjerojatnost zaštitnog mehanizma na kasniju pojavu atopijskog dermatitisa, alergijskog rinitisa pa čak i alergijske astme. U slučaju jačih alergija, često se odlučujemo za hipoalergijske pse, kao što su labradoodle i goldendoodle pasmine, ali i Lagotto psi (često terapijski psi, poznati po umijeću pronalaska tartufa) te maltezeri.

UTJECAJ NA MENTALNO ZDRAVLJE

Suživot sa ljubimcima kao glavni benefit navodi upravo poboljšanje mentalnog zdravlja te smanjenje osjećaja usamljenosti, a posebno kod starijih i ljudi koji u tzv. empty-nest periodu ostaju sami u do tada punom kućanstvu.  Briga oko mačke ili psa dokazano umanjuje i osjećaj usamljenosti, a održava i kognitivne funkcije te smanjuje rizik depresije. Udomljavanje napuštenih ljubimaca ili onih koji odrastaju bez roditelja, čini se dovodi do još jače emocionalne veze vlasnika i ljubimca. Mačkama je generalno potreban duži period prilagodbe i češće su poznate po svojim odlučnim crtama karaktera. Ipak, u onom trenutku u kojem se okrenu na leđa i bez straha vam izlože svoj trbuh za češkanje – znate da se osjećaju potpuno sigurno. Prema novijim istraživanjima čak 59% milenijalaca ima bar jednu mačku, a sve ih se češće smatra članovima obitelji, što govori koliko se ova vrsta prilagodila i svoj opstanak osigurala dubokim emocionalnim poveznicama s čovjekom, kao i pas nekoliko stoljeća prije njih.

Kod kućnih mačaka rizik od dijabetesa puno je veći nego rizik zaraznih oboljenja.

RIZIK INFEKCIJE

Mnoge ljude zanima rizik prijenosa bolesti poput parazita, a često se spominju i uzročnici iz mačje sline. Koliko je to uistinu opasno? Ukoliko je mačka kućna te izlazi van samo u kratkom krugu dvorišta, a kod udomljavanja je očišćena od parazita i cijepljena, rizik je vrlo nizak. Suprotno uvjerenjima, kućne mačke imaju puno veći rizik oboljenja od nezaraznih bolesti poput npr. dijabetesa, nego li za ljude opasnih zaraza.

Bakterije iz sline uglavnom su potpuno benigne, no potencijalno se u slini može naći Pasteurella multocida. Ova se bakterija može naći u oko 60% mačaka te se ne prenosi lizanjem ili laganim grickanjem. Rizik postoji kod jačih dubokih ugriza, primjerice ukoliko je mački prišla nepoznata osoba, stala joj na rep/šapu ili se na neki drugi način mačka osjetila ugroženo i ustrašeno. Djeci je od najranijeg doba nužno pojasniti kako mačke kao životinje ne vole gnječenja, štipanje, ugrize te se malu djecu ne bi trebalo ostavljati bez nadzora, posebno ako se radi o novijem ljubimcu s kojim se tek upoznajemo kao obitelj. Duboki ugrizi ljubimaca liječe se antibiotikom na bazi penicilina (ili adekvatnom zamjenom kod alergija), no lijekovi iz skupine makrolida (naš najpoznatiji Sumamed) nisu adekvatni za ove bakterije.

MAČKE I TRUDNOĆA?

Unatoč uvriježenom mišljenju kako je glavni izvor toksoplazmoze stolica mačaka, najveći rizik za trudnice zapravo predstavljaju sirovo meso i kontaminirana zemlja. Ukoliko je kućna mačka duži period u kući – ne izlazi van, ne lovi/jede sirove miševe ili ptice rizik je minimalan. Toxoplasma gondii prenosi se stolicom i to vrlo kratki period (1-3 tjedna) nakon što je mačka zaražena, a zato ju češće šire mlade mačke koje su tek počele izlaziti van ili ulične mlade mačke. Testiranje mačke iz krvi nema smisla; ako sumnjamo na mačku jedina je adekvatna pretraga kojom možemo procijeniti rizik PCR na T. gondii iz stolice mačke. Trudnica se treba testirati (najčešće se radi rutinski) na IgG i IgM antitijela.

Najveći rizik toksoplazmoze za trudnice? Sirovo meso.

Ukoliko su pozitivna IgG antitijela – ima stečenu imunost (češće kod žena odraslih u kući, na selu ili uz ljubimce) te nema rizika zaraze. Ukoliko su i IgM i IgG antitijela negativna, trudnica nije bila u kontaktu te ne postoji imunost – potrebno je za vrijeme trudnoće izbjegavati nove mačke, ulične mačke (nakon maženja oprati ruka), ne čistiti pijesak mačaka bez rukavica te naravno potpuno izbjegavanje sirova mesa.

Bolest mačjeg ogreba lokalni je infekt uzrokovan bakterijom Bartonella hendelase. Ovu bakteriju prenose buhe – radi čega je bitna redovita zaštita protiv buha (kapi, ogrlice). Po ogrebu mačke lokalno zna nastati manji čvorić, a u roku 7-20 dana oteknu i lokalni limfni čvorovi koji bole na dodir. Češće ju prenose mačići (posebno oni koji odrastaju na ulici) te su u većem riziku mala djeca i ljudi narušenog imuniteta. Najčešće prolazi spontano, a po potrebi se kod jačih simptoma liječi antibiotski.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Bez glasa!

  • Najčešći uzroci su postvirusni laringitis i iritacija sluznice gornjih dišnih puteva, posebno u sezoni respiratornih infekcija.
  • Terapija – simptomatska: hidracija, ovlaživanje zraka, pastile, inhalacije, sprejevi za grlo i ispiranje nosa; antibiotici nisu opravdani.
  • Dodatni uzroci – refluks želučane kiseline, pušenje, suhi zrak i glasovno naprezanje; terapija uključuje PPI i promjenu navika.
  • Kada potražiti ORL – ako promuklost traje dulje od 3 tjedna, potrebna je fiberlaringoskopija i po potrebi dodatne pretrage (endokrinološke, radiološke).
  • Nove metode – logopedske vježbe i HRV biofeedback za opuštanje larinksa kod funkcionalne disfonije; miorelaksansi ili botulinum toksin samo u odabranim slučajevima.

Promuklost ili disfonija neugodan je simptom koji najčešće nema ozbiljne uzroke, ne traje dugo i ne ostavlja ozbiljne posljedice – ali svejedno nam može kratkoročno otežati svakodnevno funkcioniranje. Početkom jeseni susrećemo se sa velikim brojem raznih respiratornih virusa, od kojih se većina zadržava u našem gornjem dišnom sustavu  i dovodi do lokalne iritacije  i upale sluznice. Od blažih uzročnika poput RSV-a, metapneumovirusa, adenovirusa pa do težih influenza ili covid-19 infekcija, jedan od zajedničkih simptoma svakako je promuklost – od hrapave boje glasa do potpunog gubitka glasa (afonija). Glavni je uzročnik konkretno upala sluznice grkljana, tj. laringitis, kojim su zahvaćene i naše glasnice. Kako sam virus ulazi u stanice naše dišne i oralne sluznice te iste stanice pokušavaju se obraniti – aktivira se lokalna upala, luče veće količine sluzi, dolazi do oticanja sluznice i glasnica, a nerijetko je sve popraćeno boli, od osjećaja žarenja do tupe boli prilikom gutanja. Pojačano nastajanje sekreta uzrokuje njegovo spuštanje nerijetko iza – niz nazofarinks  i orofarinks, a ponekada i bez da imamo začepljen nos ili ga moramo puhati. Ovo nerijetko zbunjuje pacijente, ali simptomatska primjena raznih sprejeva i lijekova nazalnim putem prva je linija pomoći. Spuštanje sekreta niz ždrijelo dovodi i do refleksnog kašlja, a on pak može pogoršati i tegobe refluksa želučane kiseline, tako da uzroci nadražajnog i produženog kašlja mogu biti multipli. Sam kašalj nakon viroze može potrajati i 6-8 tjedana nakon preboljenja, što je bitno naglasiti roditeljima manje djece koja u vrtićima i kolektivima ponekada kašljucaju veći dio zime. Refluks želučane kiseline dalje uzrokuje dodatnu nadraženost i oštećenje glasnica, što može pogoršati promuklost i gubitak glasa. Kod pušača je u ovim situacijama ključna bar trenutna apstinencija kako od cigareta, tako i e-cigareta i vaping uređaja.

Terapija i mjere liječenja

Nužno je smanjiti i izlaganje sekundarnom dimu, zatvorenim, neprozračenim i suhim prostorijama te provjetravanje prostorija u kojima boravimo. Od pomoći je i njihovo ovlaživanje, posebno ako u vodu dodamo par kapi esencijalnih ulja (npr. paprene metvice, ulje eukaliptusa, lavande, borovih iglica). Neka su od esencijalnih ulja posebno pročišćena i prilagođena i korištenju u inhalatoru kako za djecu, tako i odrasle, posebno na bazi borovih iglica. Pri ovlaživanju grla bitne su i pastile, posebno od kadulje, trputca ili meda, kao i obilna svakodnevna hidracija (voda, čajevi, elektroliti). U slučaju grlobolje brojni su biljni sprejevi za grlo sa ili bez analgetika, a od velike je pomoći i grgljanje jakim čajem kadulje ili slanim otopinama. Kod promuklosti kao posljedice punih sinusa i sekrecije, nužno je i redovno ispiranje nosa fiziološkom ili pak slanim hipertoničnim pumpicama, koje nešto efektivnije uklanjaju viruse sa naših sluznica. Šumeći kalcij sa dodatkom vitamina C jednom na dan pokazao se djelotvornim kod nekih slučajeva, no glavni mehanizam svakako je – pošteda glasa i izbjegavanje svih iritansa.

Što kad promuklost ne prolazi?

U nekim se slučajevima, posebno kod osoba koje glas koriste profesionalno i često (operni pjevači, spikeri, voditelji) tegobe sa promuklošću mogu prolongirati, često zbog povrata radnim aktivnostima bez adekvatnog mirovanja. Najnovije metode terapije osim farmakoloških uključuju i logopedske vježbe te posebnu vrsta biofeedbacka – HRV (heart rate variability). U terapiji pacijent pod nadzorom liječnika i opremljen posebnim senzorima, dobiva upute za disanje u određenom ritmu, s ciljem smanjenje simpatičke napetosti, opuštanje larinksa i poboljšanje glasa kod funkcionalne disfonije.

Ukoliko promuklost traje duže od 3 tjedna, bez jasnog razloga i unatoč svim simptomatskom terapijama, potreban je pregled specijalista ORL. Fiberlaringoskopijom će se vizualizirati grkljan i glasnice, a određenim laboratorijskim pretragama istražiti potencijalne endokrinološke ili upalne uzroke. Snimanje MR ili CT vrata učiniti će se kod svih pacijenata čija promuklost ne prolazi duže vrijeme, a kod dugoročnih pušača treba uzeti u obzir i tumorske markere te LDCT pluća. Kod alergičara (posebno na prašinu i grinje) treba razmotriti i uvođenje antihistaminika te nazalnog koritkosteroida. Potreban je oprez kod primjene koritkosteroida kroz tablete ili injekcije zbog potencijalnih nuspojava te se ova terapija koristi samo u krajnjoj nuždi. Korist antibiotika samo kod postojanja promuklosti ne postoji i nije opravdano njihovo propisivanje. Ponekada se propisuju kratkotrajno anksiolitici te miorelaksansi radi opuštanja spazma, a u određenim se slučajevima eksperimentira i sa primjenom mikrodoza botulinum toksina izravno u mišiće larinksa.

Iako se najčešće radi o benignim uzorcima te postinfektivnim simptomima koji prolaze kroz 2-3 tjedna, promuklost nas može radno onesposobiti i otežati svakodnevno funkcioniranje. Nužan je odmor i pošteda glasa, obilna hidracija, prestanak pušenja i izbjegavanje zadimljenih prostorija, koncerata,  hladnih gaziranih pića, a redovite inhalacije i korištenje pastila, meda i sirupa prilagođenog simptomima (antitusici, ekspektoransi, i sl.).

TERAPIJA

Promuklost radi kašlja

Suhi kašalj: butamiratcitrat 20mg ili 50 mg 2x na dan 5 dana ili suhi ekstrakti na bazi trputca, bršljana, bijelog sljeza ili cvijeta lipe; čaj lovora 1x na dan 5 do 7 dana
Mokri kašalj: ambroksolklorid 30 mg 3x na dan do 6 dana; ili ekspektoransi na bazi bršljana, jaglaca; ili gvaifenezin 200 mg 1-3x na dan

Promuklost radi kiseline

Ujutro natašte inhibitor protonske pumpe, ukoliko je kašalj jak može i uvečer prije spavanja tijekom 12 tjedana. NUŽNO je ne jesti 2-3h prije ležanja, po obroku se ne savijati, raditi čučnjeve i pritisak na trbušnu stijenku.

Promuklost radi viroze

Redovita ispiranja nosa i sinusa fiziološkom i slanim hipertoničnim otopinama; inhalacije preko inhalatora ili nebulizatora uz dodatak esencijalnih ulja.

Ključ = hidracija !

I najmanja dehidracija pogoršat će promuklost i kašalj. Uz sebe imati vodu/čaj/napitak s elektrolitima te pastile za grlo, sprej za nos i po potrebi sprej za grlo s analgetikom.
Za one koji žele znati više:
1 2 3 4

PCOS – Sindrom policističnih jajnika

  • PCOS je hormonski poremećaj koji pogađa oko 1 od 10 žena reproduktivne dobi.
  • Glavni problem je hormonski disbalans (povišen LH, manjak FSH, višak androgena) koji remeti ovulaciju i plodnost.
  • Najčešći simptomi su neredoviti ciklusi, akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, poteškoće s plodnošću, sklonost inzulinskoj rezistenciji.
  • Prva linija liječenja je uvijek promjena životnih navika – gubitak 5–10 % tjelesne mase, zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost često već reguliraju ciklus.
  • Suplementi i lijekovi (mioinozitol, vitamin D, metformin, kontraceptivi) biraju se individualno – ovisno o cilju žene (trudnoća, regulacija ciklusa, akne, metabolizam).

Pojavom društvenih mreža i povećanjem broja content creatora, sve se češće spominje PCOS u kontekstu uzroka brojnih medicinskih problema, ali i prijedloga liječenja i terapija koje često nisu medicinski opravdane i/ili provjerene. Sindrom policističnih jajnika skup je simptoma koji su posljedica kompleksnih hormonalnih poremećaja. Najveće zablude svakako uzrokuje i naziv ovog stanja – ciste na jajnicima ne moraju uvijek biti prisutne. Još jedan faktor koji pridaje manjku razumijevanja jest taj da najčešći ženski spolni hormoni (FSH, LH, estradiol, progesteron) ne moraju uvijek izlaziti izvan referentnih vrijednosti. Koja je onda uopće definicija ovog sindroma, što ga uzrokuje i kako se liječi?

UZROCI

Unatoč brojnim aktivnim istraživanjima, do danas još uvijek nisu poznati konkretni uzroci nastanka PCOS-a. Primjećuje se znatno veća učestalost kod žena koje imaju inzulinsku rezistenciju, dijabetes, pretilost (posebno abdominalnog tipa) te čije sestre i/ili majke imaju dijagnozu PCOS-a. Prema novijim procjenama iz 2022. čak će 1 od 10 žena imati simptome PCOS-a prije nastupa menopauze.

Redoviti menstrualni ciklus traje 28–32 dana, a sredinom istoga događa se ovulacija. Pod utjecajem određenih spolnih hormona dolazi do pucanja folikula – mjehurića na jednom od jajnika, iz kojega izlazi jajna stanica spremna za oplodnju i trudnoću. Ukoliko u roku 24h ne dođe do oplodnje spermijem, mjesto na jajniku gdje je pukao folikul pretvara se u žuto tijelo te otprilike dva do tri tjedna poslije dolazi do menstruacije – čišćenja maternične sluznice.

NARUŠEN OMJER LH:FSH SMANJUJE PLODNOST

Kod PCOS-a kao endokrinološkog poremećaja, dolazi do disbalansa hormona već na razini mozga. Hipofiza (žlijezda u našem mozgu) normalno izlučuje dva ključna hormona – LH i FSH u omjeru 1:1. LH potiče proizvodnju androgena, dok je FSH važan za pretvaranje tih istih androgena u estrogene i za samo sazrijevanje folikula iz kojeg nastaje jajna stanica. Kod PCOS-a hipofiza luči više LH, a manje FSH (omjer je često 2:1 ili viši, umjesto normalnog 1:1). Kao posljedica ovog disbalansa, na jajnicima nastaje više manjih folikula, ali niti jedan ne sazrijeva jer nema dovoljno FSH-a za njihov razvoj. Ipak, LH i FSH mogu u laboratorijskim nalazima biti uredne te mjerenje samo njihovih vrijednosti ne može isključiti postojanje PCOS-a. Upravo će radi toga vaš liječnik kod sumnje na PCOS odrediti panel pretraga koji uključuje i androgene. Ti su hormoni i uzrok brojnih simptoma PCOS-a pa tako rade probleme sa tenom, aknama, dlakavošću lica (dominantno brada, vrat), slabijom kosom i njenim opadanjem pa sve do problema sa mentalnim zdravljem.

ZAČARANI KRUG U 3 KORAKA

Ovakav poremećaj hormona s viškom androgena, smanjenom osjetljivošću stanica na inzulin i poremećajem ovulacije čini ovaj sindrom težim za liječenje. Jedan od najtežih začaranih krugova poveznica je viška androgena i pretilosti, posebno abdominalnog tipa. Povišen LH znači i povećanje androgena, koji stižu do naših masnih stanica. Masne stanice sadrže enzim aromatazu, koji pretvara pristigle androgene u estrogene, posebice estradiol. Višak estrogena nepoželjan je radi povećanja rizika karcinoma dojke, karcinoma endometrija, ali i daljnjeg pogoršanja inzulinske rezistencije i dodatnog debljanja. Jedan od najčešćih uzroka ovog disbalansa u našem modernom dobu svakako je kroničan psihički i fizički stres u našem tijelu. Kronično povišen kortizol uzrokovat će rast i povećanje masnih stanica, ali i kontinuirano tiho „tinjanje“ kronične upale u našem tijelu. Ovo pak narušava antioskidativne mehanizme u njemu i dovodi do dodatnog narušavanja našeg metabolizma. Potencijalni ko-uzrok ovoga sindroma su i promjene u mikrobiomu crijeva, čemu se pridaje sve veća važnost i provode detaljnije studije. Velik broj žena sa PCOS-om ima benefiti od redovitog uzimanja probiotika sa ili bez prebiotika, a na koji ćemo soj ili kombinaciju sojeva najbolje odgovoriti individualan je.

Hormonski disbalans kod PCOS-a traži ravnotežu životnih navika!

SIMPTOMI I POSLJEDICE

Simptomi PCOS-a mogu početi već u ranim 20-ima, iako ih se češće primjećuje u 30-ima te se pojavljuju ranije kod mladih pretilih žena i žena sa inzulinskom rezistencijom. Kako se od 1990-ih prati porast ovog sindroma za oko 30%, nužno je informirati mlade žene te pričati o čitavom nizu simptoma. Osim neugodnih akutnih simptoma, PCOS se pokazao rizičnim za nastanak kasnijih srčanih bolesti, pogoršanja inzulinske rezistencije, nastanka šećerne bolesti tip 2, ali i anksiozno depresivnih poremećaja.

Terapija ovog poremećaja zahtijeva multidisciplinaran pristup, a konkretan lijek koji se propisuje samo za PCOS nije otkriven niti uveden kao službena farmakološka terapija. Terapijski pristup je individualan, a prva linija je obavezna promjena životnih navika vezanih uz redovitu tjelesnu aktivnost te prehranu sa što manje zasićenih masti (masno crveno meso, pržena hrana, industrijski proizvodi) i jednostavnih šećera (slatkiši, bijeli kruh, sokovi, pekara). Kod osoba povišenog BMI-a konkretan prvi korak je gubitak minimalno 5 -10% na tjelesnoj masi i organiziranje redovite tjelesne aktivnosti 4x tjedno – za početak brzog hodanja, plivanja, prema mogućnosti uvođenja HIIT treninga. Prema meta analizi iz 2022., važan je zaključak kako je sama promjena životnih navika po ovom tipu najčešće dovoljna za poboljšanje simptoma, regulaciju ciklusa i smanjenje inzulinske rezistencije.

PRAKTIČNI SAVJETI & LIJEČENJE

Najpoznatiji suplement kod POCS-a je resveratrol, kojeg inače nalazimo u grožđu, kikirikiju, crvenom bobičastom voću, tamnoj čokoladi i kakau, ali i u crnom vinu. Kako se najbolje apsorbira uz masti, uzimamo ga uz bogatiji obrok u danu. Klinički dokazano poboljšava osjetljivost tkiva na inzulin, djeluje kao jak antioksidans i balansira narušen omjer LH i FSH.
Drugi najcjenjeniji suplement je mioinozitol sa ili bez D-chito-inozitola koji poboljšavaju ovulaciju, plodnost, ali i metaboličke parametre i inzulinsku rezistenciju. Za PCOS se uzima u omjeru mioinozitola i D-chiro-inozitola 40:1. Brojne studije pokazuju poboljšanje omjera FSH i LH, redovite cikluse, ovulaciju i poboljšanje plodnosti.  
Manjak vitamina D može pogoršati inzulinsku rezistenciju te se preporuča nadoknada ukoliko je njegova vrijednost ispod 75 nmol/L (od zime do proljeća), ali i generalno unos hrane bogate vitaminom D i kalcijem gdje bi balansirana prehrana trebala biti prva linija liječenja. Ozbiljnija nadoknada pod nadzorom liječnika potrebna je kod koncentracija 25 nmol/L i nižih.
Kod žena lošeg lipidnog profila savjetuje se suplementacija omega-3 masnim kiselinama te ALA (alfa lipoična kiselina) koji dokazanu poboljšavaju lipidogram i pojačavaju osjetljivost tkiva na iznulin. Kod žena koje planiraju trudnoću uz MI-DCI(40:1) preporuča se i provjera folne kiseline, posebno kod žena koje slabo konzumiraju zeleno lisnato povrće, mahunarkame, cjelovite žitarice i voće (citrusi) koje je poželjno uvesti u svakodnevni jelovnik. Berberin u kapsulama preporuča se ženama s PCOS koje imaju dokazano povišene razine šećera u krvi (pred-dijabetes, dijabetes), povišene razine LDL-a i HOMA index iznad 2.

U slučaju nalaza koji ukazuju na postojanje ozbiljnije inzulinske rezistencije, može se razmotriti uvođenje neke od farmakoloških opcija (metformin, GLP1 agonisti, SGLT-2 inhibitori). Kod neregularnih ciklusa, akni i dlakavosti ponekada se privremenu daje oralna kontracepcija, po potrebi uz dodatak antiandrogene terapije, svakako pod kontrolom specijalista ginekologa.

Iako to najmanje volimo čuti, jedina prava dugoročna terapija PCOS-a je potpuna promjena životnih navika. Prehrana bez zasićenih masnih kiselina, a bogata zdravim nezasićenim, bez lakih šećera, bogata voćem, povrćem i žitaricama, bez fast fooda, a sve uz redovitu tjelesnu aktivnost minimalno 3-4x tjedno nužan su početak. Gubitak od 5-10% tjelesne mase obavezan je kod povećanog BMI-a, radi poboljšanja inzulinske rezistencije i smanjenja volumena masnih stanica. Suplementacija se uzima ovisno o tjelesnoj građi, drugim bolestima i ciljevima žene (trudnoća, reguliranje ciklusa, gubitak tjelesne mase, akne, dlakavost lica). Ponekada su nužni oralni kontraceptivi, a rjeđe i antiandrogena terapija koju propisuje ginekolog te kod kojih je bitno ne zanemariti i brojne nuspojave, radi čega ipak ostaju kao zadnja linija za najteže simptomatske oblike ovog sindroma.

MITOVI & ISTINE

MIT: U slučaju PCOS-a jajnici na UZV-u uvijek izgledaju kao grožđe.

ISTINA: Ne uvijek. Do 20% žena s PCOS može na UZV nalazu imati naizgled uredne jajnike, bez nalaza mulitplih folikula. Iz tog razloga, za postavljanje dijagnoze potrebno je zadovoljiti 2 od 3 kriterija: 1. izostanak ovulacije, 2. ciste na UZV-u i 3. povišeni androgeni, tzv. Rotterdamski kriteriji.

MIT: Terapija PCOS-a ista je za sve žene.

ISTINA: Netočno! Ukoliko pacijentica planira trudnoću oralna kontracepcija nije opcija, a naglasak je na suplementima poput mio-inozitola i folne kiseline. Ukoliko postoji dokaz teže inzulinske rezistencije ili preddijabetesa metformin uz obvezne promjene prehrambenih navika mogla bi biti najbolja kombinacija. Kod BMI preko 30 spominje se u zadnje vrijeme i GLP1 agoniste, no ne preporučaju se kod planiranja trudnoće.

MIT: Žene s PCOS-om  ne mogu ostati trudne.

ISTINA: Točno i netočno. Mnoge žene s PCOS-om mogu zatrudnjeti, posebno u blažim oblicima kada ipak dolazi do sazrijevanja folikula i povremene ovulacije. No, što su ciklusi nepravilniji, to je veća vjerojatnost da ovulacija izostaje i da se trudnoća teže postiže. U tim slučajevima liječenje PCOS-a nužno je i može značajno poboljšati plodnost.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5 6

SPF 30 vs. SPF 50

Zašto je SPF nužan, koliko ga je često potrebno ponovo nanijeti i postoji li uopće razlika između faktora 30 i 50?

SPF (Sun Protection Factor) ili faktor zaštite od sunca, mjera je koliko se duže možemo izlagati suncu ukoliko nanesemo SPF u odnosu na vrijeme izlaganja suncu bez ikakve zaštite, koje je za pojedinu osobu dovodi do opeklina i crvenila. Ipak, nije dovoljno promatrati ovu definiciju striktno matematički. U suprotnom bismo zaključili kako onaj tko ‘izgori’ nakon 15 minuta, nanošenjem spf 30 može biti  30x dulje izložen suncu – tom bi logikom mogao ostati na suncu 450 minuta (7,5 sati) bez rizika, što nije točno. Obzirom na to da koža svake osobe reagira drugačije, pa su u većem riziku ljudi svjetlije puti i očiju, također je bitno i doba dana kada se izlažemo suncu. Količina energije koju će naša koža primiti nakon 1h izlaganja suncu u 9:00 ujutro jednaka je izlaganju od samo 15-ak minuta u 13:00 h poslijepodne.  Iz tog razloga, danas je uvriježeno pravilo kako se SPF krema (posebno na lice i dekolte!) treba primijeniti svakih 2 h, a ukoliko se jače znojimo ili smo upravo plivali i češće. Također, za optimalnu zaštitu SPF kremu ili emulziju (ovisno o tipu i toleranciji kože!) poželjno je primijeniti 20 minuta prije izlaganja suncu. Dakle, po buđenju i umivanju, uz jutarnju kavu neka vam je pri ruci vaš vjerni SPF pratitelj.

Što zapravo sunce čini tako opasnim za našu kožu, posebno ljeti? UV! Ultraljubičasto zračenje samo je jedno od vrsta elektromagnetskih zračenja, a prema svojim valnim duljinama nalazi se odmah ispod spektra vidljive svjetlosti. Za razliku od vidljive svjetlosti, većina ljudi ne može vidjeti UV zračenje – naše oko registrira svjetlost valnih duljina između 380 i 750 nanometara, dok je UV zračenje manjih valnih duljina, između 100 i 400 nanometara. Zanimljivo, neki ljudi mogu vidjeti UV zrake – primjerice nakon operacije uklanjanja leće radi mrene, dok određeni kukci poput pčela  i leptira svijet gotovo potpuno promatraju kroz ultraljubičaste naočale.

UV i karcinomi kože

Klimatske promjene u zadnjih 50 godina utjecale su na smanjenje koncentracije ozona u stratosferi, koji služi kao svojevrstan štit te ograničava prolazak UV zraka do naše kože. Nažalost, ovaj pad osjeti se na povećanjima prosječnog UV indexa, posebice ljeti. Tako UV index danas u Splitu mjeri između 8 i 10, dok je 1970-ih u isto doba godine iznosio 5-6. Ovo je povećanje direktno povezano s brojem oboljelih od karcinoma kože. Neka od detaljnijih europskih istraživanja ukazuju na ogroman porast; melanom kože koji se prije 50ak godina događao 5-7 ljudi na 100.000 stanovnika danas se povećao na 10 do čak 25 ljudi na 100.000 stanovnika. Istovremeno, broj oboljelih od bazocelularnog karcinoma kože sa okvirno 100.000 oboljelih u cijeloj Europi prije 50 godina, danas samo na prostoru Njemačke mjeri preko pola milijuna novooboljelih godišnje.

U videima nekih od popularnijih društvenih mreža naići ćemo u zadnje vrijeme na kontroverzne teme, među kojima je i tvrdnja kako se učestalost karcinoma kože povećava sa korištenjem SPF-a, što je upravo suprotno provjerenim podacima o povećanju UV indexa. Djelovanje UV zračenja na stanice naše kože direktno je kancerogeno te u jezgrama stanica kože dovodi do lomova DNK, tumorskih promjena te daljnjeg umnažanja sada tumorski promijenjenih stanica. Kancerogeno djelovanje UV-zraka neupitno je, dok se SPF krema treba i može pomno odabirati ovisno o listi sastojaka. Jedna od najvećih kliničkih studija u Australiji (dobro poznatoj po najsunčanijim plažama za surfanje ) pokazuje smanjenje incidencije nastanka opasnog skvamoznog karcinoma kože za  čak 40% te smanjenje rizika melanoma kod redovitog korištenja SPF-a.

Naravno, osim zaštite od tumorskih promjena stanica naše kože i nastanka karcinoma, SPF direktno štiti našu kožu od starenja, pojave bora, sunčanih mrlja i hiperpigmentacija, ali i gubitka elastičnosti kože. Često uzimamo suplemente kolagena, no pritom ne smijemo zaboraviti kako UV-A zračenje prodire sve do dermisa, dubljeg sloja kože gdje se nalazi kolagen i uzrokuje njegov lom i degradaciju. Ukoliko ne štitimo dovoljno kolagen u našoj koži od prodora UV zraka, koliko ga smisla ima unositi (ne baš povoljnim) suplementima? Dakle, zaključak je jasan: biramo kvalitetne SPF kreme ili emulzije sa naznakom UVA i UVB!

SPF i vitamin D

Znajući da vitamin D nastaje u koži, a kožu štitimo SPF faktorom, što ćemo ljeti sa vitaminom D i suplementacijom? Ukratko – ništa! Ukoliko smo zdravi, bez ozbiljnijih kroničnih bolesti te u prehrani imamo dovoljne količine izvora vitamina D i nismo u deficitu, ljeti suplementacija nije potrebna. Činjenica je kako SPF nikako neće spriječiti prolaz svih sunčevih zraka te će se vitamin D i dalje sintetizirati. Iz istog razloga, unatoč spf-u ipak se preporučuje potpuno izbjegavanje sunca u najtoplijim periodima dana (kada UV indeks prelazi 8).

Osvrnimo se kratko na proces nastanka vitamina D i njegovog aktivnog oblika. Pod djelovanjem sunca (UV-B zračenja)  u koži za početak kroz nekoliko koraka nastaje kolekalciferol – vitamin D3. Međutim, ovaj spoj prvo se mora transportirati do jetre gdje se pretvara u kalcidiol: 25(OH)D3, glavnog oblika u kojem vitamin D3 cirkulira našom krvlju. No to nije kraj, za aktivaciju je potreban još jedan korak. Ovaj put u bubrezima, gdje nastaje kalcitriol: 1,25 (OH)D3 – napokon imamo aktivni vitamin D3. Osim reguliranja kalcija i fosfora u krvi (vrlo bitno za kosti!)  vitamin D važan je za naš imunitet. Mlađi ljudi koji često obolijevaju od raznih viroza, upala sinusa i pluća svakako bi trebali provjeriti serumske razine vitamina D3. Dakle, nastanak aktivnog vitamina D3 ide kroz nekoliko koraka, a osim početne reakcije u koži nužna je i dobra funkcija i jetre i bubrega. Ukoliko bilo koji od ovih koraka zakaže u riziku smo deficita. Koliko je vremena dnevno potrebno izlagati kožu suncu bez SPF-a, a da bismo sintetizirali dovoljno aktivnog vitamina D3? Ako smo zdravi, vrlo kratko;  ljeti je kod svjetloputih ljudi dovoljno 15-ak minuta, dok kod tamnoputijih ljudi 30 minuta izloženosti suncu (dovoljno je da su izloženi lice i ruke). Dakle, za vrijeme najopasnijih UV indexa dovoljno je pokazati se suncu ranije ujutro ili kasnije predvečer na 15-30 minuta, dok  smo preostali dio dana pod SPF zaštitom. Zimi je ipak u državama iznad 40. geografske širine (što uključuje Hrvatsku, kao i veći dio SAD-a), svakako preporučen pojačan unos hranom te prema potrebi i suplementacija vitaminom D. Skandinavske države reguliraju suplementaciju svakodnevne hrane vitaminom D, posebice Finska koja tako od 2003. obavezno njime obogaćuje margarin, mlijeko i druge namirnice, čime su povećali adekvatnu razinu vitamina D3 sa u samo 30% ljudi prije 2000. na čak 90% ljudi danas (kao i kod nas, Finska smatra dovoljnima koncentracije od 50-75 mmol/L, optimalnije ako smo bliže brojci od 75). O manjku vitamina D svakako je potrebno misliti i u oboljelih od jetrenih i bubrežnih bolesti, u starijih ljudi sa osteopenijom ili osteoporozom, nekim autoimunim bolestima, a primjerice kod dijabetičara koji dugo koriste lijek metformin može također doći do pada vitamina D3 te ga je potrebno povremeno provjeriti.

Faktor 30 ili 50?

Zaštita faktorom 30 pojednostavljeno znači da blokira oko 97% UVB zraka (3% dopire do naše kože), dok faktor 50 blokira 98% UVB zraka. Ova razlika od samo 1% na prvu ne zvuči puno, no kako je povećanje u zaštiti eksponencijalno matematičkim izračunom doći ćemo do podatka da spf 50 propušta oko 30% manje UVB zraka do naše kože nego SPF 30. Odluka o faktoru trebala bi biti individualna. Kod ljudi svijetlije puti i očiju, osjetljivijih na brži nastanak opeklina, s pjegicama ili pozitivnom obiteljskom anamnezom na karcinome kože preporuča se SPF 50. S druge strane, kod većine zdravih ljudi dostatan je faktor 30, pod uvjetom da ga se redovito obnavlja. Lakša tekstura faktora 30 čini ga manje komedogenim i preferira ga se (u obliku emulzije) kod osoba sklonih prištićima, aknama i s problematičnim tenom.  

Zaključak? Kao i uvijek, našem je tijelu potreban balans. Izlaganje ujutro i navečer na kratki period ne bismo li stvorili dovoljno vitamina D, izbjegavanje sunca u potpunosti kod UV indeksa preko 8 (najčešće između 11 i 15h) , biranje kreme ili emulzije s provjerenim popisom sastojaka te redovno uklanjanje istih (kao i make up-a!) prije spavanja. Za potonje ljeti biramo lake pjene ili gelove za umivanje, a izbjegavamo jake mehaničke ili enzimske peelinge kako bi kožu održali otpornom i spremnom za ekstremne ljetne uvjete.

Za one koji žele znati više:
1 2 3 4 5 6 7 8 9

Kava – benefiti & alternative

Rani jutarnji sati, alarm zvoni jednom, možda i drugi put. Topao, mekan krevet zove nas da ga ugasimo i ostanemo u njegovoj sigurnosti, ali svakodnevnica čeka; posao, faks, vrtić, trening, odlazak na tržnicu… Dok se vani razdanjuje, a polumrak ili jesenska magla sugeriraju kako je krevet možda ipak bio u pravu, jedna je stvar koja će velikom broju nas iznjedriti osmijeh na lice – miris svježe skuhane kave. Jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu koji prelazi i spaja kulture, narode i vrijeme, veličanstvena kava! Crna, turska kava, espresso, instant, cafe latte, machiato, capuccino, bijela kava pa sve do popularnih varijanti s biljnim mlijekom ili dodacima okusa, kava je uistinu nezaobilazan dio svakodnevnice.

Iako bismo ju na prvu povezali sa Kolumbijom i Latinskom Amerikom, prva spominjanja kave datiraju u 15. stoljeće kada se koristila na Arapskom poluotoku i to među mističarima, koji su njezina stimulativna svojstva koristili ne bi li lakše ostali budni tijekom noćnih molitvi. Prve su kavane tako otvorene u Meki i Kairu, a preko Osmanskog carstva ovaj se napitak opojna mirisa prenio i diljem Europe, gdje kavane postaju centri društvenih i filozofsko političkih zbivanja. Upravo su ju Nizozemci dalje preko Kariba prenijeli do Latinske Amerike, gdje široka polja Kolumbije i Brazila idealno odgovaraju klimatskim uvjetima iz kojih se ova biljka prvotno i uputila u dugo putovanje oko svijeta i potpuno ga osvojila.

C8H10N4O2 – komplicirana formula jednostavnoga naziva: kofein, fascinantna je molekula koja u našem tijelu ima brojna djelovanja. Zbog svoje kemijske građe kofein lako prolazi krvno-moždanu barijeru odnosno ulazi u mozak, radi čega ima izražene utjecaje na to kako se osjećamo.  Najpoznatije djelovanje kofeina na naš mozak postiže se time što on blokira adenozinske receptore A1 i A2. Preko tih receptora inače djeluje adenozin koji smanjuje moždanu aktivnosti i čini nas pospanima – kako je sada receptor blokiran kofeinom izostaje osjećaj pospanosti i umora. Tako u konačnici postajemo budniji, naše moždane stanice postaju aktivnije te pojačano luče druge molekule među kojima je ključan dopamin, koji će poboljšati naše raspoloženje i izoštriti fokus. Brojna istraživanja dokazuju kako se na osnovu ovoga, ali i lučenja brojnih drugih neurotransmitera (serotonin, noradrenalin…) čitav korteks dovodi u pobuđeno stanje, povećava se kapacitet fokusa i obrade informacija te se  radi njegova djelovanja u regijama bitnim za pamćenje poput hipokampusa poboljšava i memorija. Ne čudi nas stoga kako ćemo u prijepodnevnim satima posegnuti za šalicom kave, a imamo li nakon pauze za ručak još aktivnosti i zadataka nerijetko i za još jednom (obrok će nas često uspavati, posebno ako se sastojao od mesa ili težih namirnica poput tjestenine).

Kofein na krvne žile tijela djeluje dvojako; dok će krvne žile u mozgu suziti, one u tijelu i mišićima će proširiti. Glavobolje ponekad mogu biti povezane sa proširenim krvnim žilama u glavi – od tu povoljno djelovanje kofeina na naše glavobolje; on ih suzi (med. vazokonstrikcija) i tako smanji intenzitet glavobolje. U određenim analgeticima također ćemo naći molekulu kofeina te ga mnogi koriste kod migrena – što je opravdano sve dok se tableta uzima samo povremeno te znatno smanjuje intenzitet boli. Obzirom da u mišićima radi suprotno – širi krvne žile, kofein povećava protok krvi kroz mišić. Osim toga, kofein će stimulirati pojačano oslobađanje kalcija – radi čega je snaga mišićne kontrakcije također jača. Ukoliko planirate trening ili jaču fizičku aktivnost, dobro je popiti planiranu kavu 30 – 60 min prije istih. Ovo će poboljšati vašu fizičku izvedbu, no svakako je bitno uzeti u obzir kiseo sadržaj kave te kod pojedinaca koje muči refluks kavu ne uzimati netom prije treninga. Vrlo je bitno imati na umu i djelovanje kofeina na bubreg – kofein djeluje kao diuretik te povećava njegov rad i izlučivanje tekućine urinom. Potrebno je paziti na dovoljnu hidraciju uz kavu, posebno ako imamo naviku konzumirati veće količine tijekom dana.

 Naravno, kako ćete na ovom site-u pročitati nebrojeno puta, svaki spoj koji ima benefite za naše tijelo dostiže određenu granicu u količini iznad koje je – otrov. Balans je smisao svega, što nam već na biološkoj razini govori i naše vlastito tijelo, koje je pravo umijeće naučiti slušati raditi ‘partnerski’ s njim; uravnotežiti naše svjesno djelovanje i podsvjesno skrivene potrebe. Velike količine kofeina za početak će ubrzati rad našeg srca, što može dovesti do neugodne tahikardije (ubrzan rad srca) i još neugodnijih palpitacija (osjećaja preskakanja srca, gdje je svakih nekoliko otkucaja jedan od njih naglašen, osjetimo ga u prsima i čini nas vrlo anksioznima). Ova nelagoda i anksioznost, posebice nakon naše popodnevne kave, nerijetko mogu uzrokovati probleme sa spavanjem. Današnje navike, način življenja i okruženje koje utječu na fokus, razne obaveze, briga za obitelj i ostalo, uvelike nam mogu otežati urednu regulaciju sna i budnosti. Nevjerojatno, ali istinito – da bismo imali uredan ciklus spavanja i buđenja, jednu od najosnovnijih životnih potreba, danas je nerijetko potrebno nešto organizacije, računanja i planiranja.  Ukoliko se i vi (kao i vjerujte, brojni drugi) nalazite u navedenoj situaciji, svakako je bitno promotriti i identificirati biste li imali benefita uz prilagođavanje konzumacije kofeina. Preporučena dnevna količina kofeina kod odraslih, zdravih ljudi je između 200 – 300 mg, što odgovara 2-4 šalice – ovisno o jačini kave i veličini šalice. Dakle, ako volite jaku, tursku kavu bilo bi idealno da su to 2 srednje šalice na dan – ne više. Radi genetskih razlika pojedinci kofein metaboliziraju (razgrađuju i izbacuju) puno sporije te se kod njih preporuča unos do 100 mg na dan (npr. jedna šalica obične crne kave, 200 mL). Zamjena popodnevne kave nekim od napitaka smanjenje količine kofeina ili pak napitkom bez kofeina odličan je korak u smjeru reguliranja ciklusa budnosti i spavanja. Osim klasične decaf kave (bez kofeina) postoji i određen broj napitaka s minimalnom količinom kofeina, a koji su uz to vrlo zdrave opcije. 

Matcha latte sve je popularniji izbor koji osim svojom nježnom nijansom zelene, sadrži prosječno manje od 50 mg kofeina po napitku, a može se pripremati kako sa mlijekom bez laktoze, tako i sa raznim varijantama biljnih mlijeka. Šalica klasičnog Earl Grey crnog čaja sadrži oko 40 mg kofeina, no potrebno ga je namakati tek 2-3 minute kako ne bi otpustio veće količine kofeina. S druge strane, ukoliko vam u kasnijim poslijepodnevnim satima dođe želja za napitkom tipa kave, a nije vam pretjerano potreban ‘shot’ kofeina, sugeriramo zdraviji napitak poput Golden latte napitka na bazi začina i toplog mlijeka. Kako kavu, tako i alternative istoj najzdravije je pripremiti doma, a ako ih konzumirate svakodnevno ili gotovo svakodnevno obratite pozornost na kavu, začine i sladila koja koristite, kako bi ova opojna infuzija vašem tijelu donijela bitne mikronutrijente, a što manje jednostavnih šećera koji uzrokuju nagli porast glukoze u krvi, brzu proizvodnju inzulina te po padu istoga osjećaj umora i gladi. Agavin sirup niskog glikemijskog indeksa ili pak sirup datulja bogat antioksidansima, vlaknima te željezom odlična su alternativa.

Uživajte u svojoj kavi (ili alternativi iste) svaki dan, na zdrav izbalansiran način i bez grizodušja!

Learn more:

Intermitentni post – zašto, kada i smijem li preskočiti doručak?

Post kao period odricanja većine ili gotovo sve hrane proteže se kroz dugu povijest našeg društva. Ponekada smatran kaznom, dok u drugim pak slučajevima nagradom koja čovjeka jača duhovno ili pak približava bogu, post kao tema i danas zauzima interesantno mjesto. Kontinuirani, učestali post, kao i stroge restriktivne dijete (poput potpunog izbjegavanja ugljikohidrata) nerijetko nas čine umornijima, smanjuju mogućnost fokusa, učenja i pamćenja, a i u najuspješnijim gubitcima kilograma iza velikog uspjeha stiže još veće razočarenje; yup, jo-jo efekt! Poanta intermitentnih postova trebala bi učiniti upravo suprotno; nakon prvih nekoliko (teških) dana privikavanja, dolazimo u fazu smanjenja apetita, stavljanja pod kontrolu i onih najvećih craving-a (tipa čokolade u 23h), ali i sve većih benefita, bolje regulacije sna i osjećaja povećanja razine energije za svakodnevne aktivnosti.

Jedna od najpoznatijih metoda svakako je 16/8 metoda koju kako studenti, tako i zaposleni ljudi najlakše mogu uklopiti u svoje svakodnevne obaveze (osim ako učite noću – fokusirati se i pamtiti gladan nemoguća je misija). Velik broj pobornika 16/8 metode preskočit će tako doručak i konzumirati obroke u periodu 12:00 – 20:00 h, no to nas dovodi do velikog upitnika – koliko je (ne)zdravo preskakanje doručka te ima li ono uistinu loše posljedice po naš organizam ili je sve jedan veliki mit?

Preskakanje doručka izazvat će u očima naših baka zgražanje gotovo jednako onome kada sjedimo na hladnome ili spavamo na propuhu. Naravno, ne tako davno jutarnji obrok bio je najbitnije gorivo za cijeli dan fizičkog rada, a buđenje se odvijalo između 4 i 5 ujutro (računate, u 22h bilo se već u dubokom snu). Zahtijeva li naš današnji način života uistinu isto? Čini se da bi moglo biti tako. Istraživanja pokazuju kako učestalo preskakanje doručka povećava rizik nastanka dijabetesa tip 2. Osobe koje propuštaju doručak imaju tendenciju imati veće skokove šećera nakon ručka i večere, što pak dovodi do potrebe za većim lučenjem inzulina i iscrpljivanjem stanica gušterače, a moguće i do inzulinske rezistencije te pred-dijabetesa koji je samo korak prije oboljenja. Zanimljivo, kod pojedinaca kojima se postavi dijagnoza inzulinske rezistencije ili čak pred-dijabetesa uz minimalno povišene razine glukoze ujutro, držanje redovite prehrane kao i izbacivanje jednostavnih šećera (pekara, znamo) te gubitak 5-6 kg na tjelesnoj težini već će značajno popraviti laboratorijske nalaze i potencijalno i duže vremena odgoditi potrebu uzimanja bilo kakvih lijekova. No, to nikako ne znači da intermitentni post nema benefite- samo da ga moramo pažljivo planirati. Tako  umjesto preskakanje doručka možemo pomaknuti vrijeme okvira unosa hrane koji bi uključio i kasniji doručak te raniju večeru. Prvi obrok nakon faze posta mora biti nutritivno bogat i nižeg glikemijskog indeksa, kako ne bi došlo do naglih skokova glukoze u krvi. Također, nakon zadnjeg obroka u okviru uzimanja namirnica, prijedlog je 30 minutna šetnja srednjeg tempa. Ova kombinacija pravilnog intermitentnog posta i redovite tjelovježbe upravo je broj jedan u borbi protiv inzulinske rezistencije – dok će ju isključivo i samo loše planiran 16/8 post potencijalno pogoršati; sve je u balansu. Kod ljudi koji genetski imaju veću predispoziciju i rizike nastanka dijabetesa kao i kod početnika prijedlog su blaži oblici intermitentnog posta poput 12/12 ili 14/10 okvira.

Pomicanje okvira posta koji uključuje doručak
10:30h – doručak
13:00 – ručak
15:30h – međuobrok
18:30h – večera

Drugačiji tip posta koji je dosta popularan u svijetu odnosi se na 5:2 metodu, u kojoj 5 dana u tjednu jedemo normalno, dok 2 dana ograničavamo unos kalorija. Privlačnost ovog režima upravo je u lakšoj prilagodbi, planiranju obroka kao i izbjegavanju svakodnevne restrikcije. Ovaj tip populariziralo je nekoliko svjetskih autora, no bitno je naglasiti kako se u dva dana posta kalorije ograničavaju na vrlo nizak unos – i ispod 600 kcal/dan, što može biti kako teško tako i opasno za rizičnije skupine te je opet bitno za naglasiti kako se obroci moraju pravilno rasporediti i izbjegavati nagli unos obroka visokog glikemijskog indeksa nakon dužeg perioda bez hrane. Još stroži režim naći ćemo u eat-atop-eat režimu posta gdje se jedan ili dva dana u tjednu potpuno posti na 24h ili pak OMAD metodi gdje se 23h dnevno posti, dok se u jednom satu konzumira jedan, glavni obrok tog dana. Ovakvi stroži režimi nose i veće rizike, a kako nisu dugoročno održivi pitanje je imaju li i koliko koristi, obzirom da se nakon njih nužno vratiti uravnoteženijim obrocima što nerijetko znači i nekim neželjenim navikama.

Poanta? Balans. Inetrmitetni post u jednu bismo ruku mogli i trebali uzeti kao pravilo svakodnevnog zdravog života – izmjenjujući 12:12 i 16:8 periode uz pažljivo planiranje obroka, izbjegavanje unosa namirnica visokog glikemijskog indeksa nakon perioda posta (Kao npr? – pljeskavica u lepinji!) te postavljajući okvir uzimanja hrane tako da on obuhvaća i doručak (može i kasniji) dobar su početak. Na samom početku dobra je ideja  voditi dnevnik prehrane i zapisati kada smo uzeli koji obrok – tako ćemo naknadno uvidom u 7 ili 10 dana obroka znati točno što bismo trebali promijeniti i kakvi su glikemijski indeksi naših prvih obroka nakon posta.

Pitanje za kraj – ako odlučujemo postiti, kada je najbolje postiti tijekom dana? Kod potpuno zdravih ljudi bez većih rizika za razvoj dijabetesa, čini se kako razlika uzimanja obroka u periodu 8-16h ili 12-20h nema veću ulogu. Međutim, preskakanje doručka ili uzimanje bogatih, težih obroka nakon perioda posta, s vremenom bi i kod zdravih ljudi moglo naglim skokovima glukoze u krvi nakon obroka povećati rizik inzulinske rezistencije. Dakle, ukoliko pravilno planiramo svoje obroke, možemo ovisno o svom dnevnom rasporedu odlučiti koji nam je 8h-prozor draži. Međutim, ako nam je glavni cilj izgubiti ono nešto viška kg kao i popraviti ciklus budnosti/spavanja, mogli bismo radije izabrati okvir koju uključuje doručak i raniju večeru (npr. 10-18h), uz uzimanje dovoljno tekućine tijekom dana te uvečer kao pomoći biljnog čaja (bez sladila i teina; npr. lipin, matičnjak ili čaj mente). Hidratacija je ključ; voda, biljni čajevi, elektroliti i mineralna voda čij će CO2 pružiti dodatan osjećaj sitosti!
Poanta je ipak postepena prilagodba izabranom režimu, a osjećaj gladi s vremenom će oslabiti.

Vratimo li se na priču s početka, naše navike danas daleko su od buđenja u 4:00, obilnog doručka i rada u polju praktički do sumraka. Međutim, naši geni baš i nisu. Potrebno je imati na umu da se nerijetko  radi o tek 2-4 generacije u obitelji, dok evolucija/geni nisu stigli popratiti ovako brz razvoj tehnologije i promjenu životnih navika. Stoga ni ne čudi što su naš najveći neprijatelj teški, obilni obroci puni obrađenih životinjskih masnoća (prženo, pohano) i jednostavnih šećera, često i preko 700 kcal, koje uzimamo nakon dužeg perioda bez pravog obroka ( a koji često upotpunimo lakim šećerima, tipa pecivo ili čokolada ‘s nogu’). Intermitentni post u strožem obliku (16:8) odličan je za povremeni detoks, dok su njegovi blaži oblici (12:12) vrlo zdrava opcija za formiranje stalne navike, zadržimo li na umu gore navedeno planiranje obroka kojim ćemo izbjeći rizike naglih porasta glukoze u krvi. 

Primjer 16:8 raspodjele obroka

1. OBROK -Niskog glikemijskog indeksa!

Zobena kaša, chia sjemenke, bademovo mlijeko,  borovnice i trun cimeta

ili

2 kuhana jaja, posni sir, mladi luk, šnita integralnog kruha.

2. OBROK – Uravnotežen, bogat proteinima!

Pileća salata; grill piletina, avokado, krastavci, cherry rajčica, špinat, kvinoja + začini po želji. Može se dodati 1 šnita integralnog kruha.

3. OBROK – Lagana večera

Losos i šparoge (ili brokula) pečeni u pećnici, pripremljen uz začine, limunov sok i maslinovo ulje. Uz ovo možemo dodati i manju porciju slanutka + trakica paprike i/ili tikvica.

Između obroka? Da: bademi i brusnice ili bijelo grožđe i grana padano kockice sira ili orah i smokve.

Ne: pekara, gazirana slatka pića, obične čokolade, čips, flips, slani krekeri, dvopek u većoj količini.

Za one koji žele znati više:
1 2