• Najčešći uzroci su postvirusni laringitis i iritacija sluznice gornjih dišnih puteva, posebno u sezoni respiratornih infekcija.
• Terapija – simptomatska: hidracija, ovlaživanje zraka, pastile, inhalacije, sprejevi za grlo i ispiranje nosa; antibiotici nisu opravdani.
• Dodatni uzroci – refluks želučane kiseline, pušenje, suhi zrak i glasovno naprezanje; terapija uključuje PPI i promjenu navika.
• Kada potražiti ORL – ako promuklost traje dulje od 3 tjedna, potrebna je fiberlaringoskopija i po potrebi dodatne pretrage (endokrinološke, radiološke).
• Nove metode – logopedske vježbe i HRV biofeedback za opuštanje larinksa kod funkcionalne disfonije; miorelaksansi ili botulinum toksin samo u odabranim slučajevima.

Promuklost ili disfonija neugodan je simptom koji najčešće nema ozbiljne uzroke, ne traje dugo i ne ostavlja ozbiljne posljedice – ali svejedno nam može kratkoročno otežati svakodnevno funkcioniranje. Početkom jeseni susrećemo se sa velikim brojem raznih respiratornih virusa, od kojih se većina zadržava u našem gornjem dišnom sustavu  i dovodi do lokalne iritacije  i upale sluznice. Od blažih uzročnika poput RSV-a, metapneumovirusa, adenovirusa pa do težih influenza ili covid-19 infekcija, jedan od zajedničkih simptoma svakako je promuklost – od hrapave boje glasa do potpunog gubitka glasa (afonija). Glavni je uzročnik konkretno upala sluznice grkljana, tj. laringitis, kojim su zahvaćene i naše glasnice. Kako sam virus ulazi u stanice naše dišne i oralne sluznice te iste stanice pokušavaju se obraniti – aktivira se lokalna upala, luče veće količine sluzi, dolazi do oticanja sluznice i glasnica, a nerijetko je sve popraćeno boli, od osjećaja žarenja do tupe boli prilikom gutanja. Pojačano nastajanje sekreta uzrokuje njegovo spuštanje nerijetko iza – niz nazofarinks  i orofarinks, a ponekada i bez da imamo začepljen nos ili ga moramo puhati. Ovo nerijetko zbunjuje pacijente, ali simptomatska primjena raznih sprejeva i lijekova nazalnim putem prva je linija pomoći. Spuštanje sekreta niz ždrijelo dovodi i do refleksnog kašlja, a on pak može pogoršati i tegobe refluksa želučane kiseline, tako da uzroci nadražajnog i produženog kašlja mogu biti multipli. Sam kašalj nakon viroze može potrajati i 6-8 tjedana nakon preboljenja, što je bitno naglasiti roditeljima manje djece koja u vrtićima i kolektivima ponekada kašljucaju veći dio zime. Refluks želučane kiseline dalje uzrokuje dodatnu nadraženost i oštećenje glasnica, što može pogoršati promuklost i gubitak glasa. Kod pušača je u ovim situacijama ključna bar trenutna apstinencija kako od cigareta, tako i e-cigareta i vaping uređaja.

Terapija i mjere liječenja

Nužno je smanjiti i izlaganje sekundarnom dimu, zatvorenim, neprozračenim i suhim prostorijama te provjetravanje prostorija u kojima boravimo. Od pomoći je i njihovo ovlaživanje, posebno ako u vodu dodamo par kapi esencijalnih ulja (npr. paprene metvice, ulje eukaliptusa, lavande, borovih iglica). Neka su od esencijalnih ulja posebno pročišćena i prilagođena i korištenju u inhalatoru kako za djecu, tako i odrasle, posebno na bazi borovih iglica. Pri ovlaživanju grla bitne su i pastile, posebno od kadulje, trputca ili meda, kao i obilna svakodnevna hidracija (voda, čajevi, elektroliti). U slučaju grlobolje brojni su biljni sprejevi za grlo sa ili bez analgetika, a od velike je pomoći i grgljanje jakim čajem kadulje ili slanim otopinama. Kod promuklosti kao posljedice punih sinusa i sekrecije, nužno je i redovno ispiranje nosa fiziološkom ili pak slanim hipertoničnim pumpicama, koje nešto efektivnije uklanjaju viruse sa naših sluznica. Šumeći kalcij sa dodatkom vitamina C jednom na dan pokazao se djelotvornim kod nekih slučajeva, no glavni mehanizam svakako je – pošteda glasa i izbjegavanje svih iritansa.

Što kad promuklost ne prolazi?

U nekim se slučajevima, posebno kod osoba koje glas koriste profesionalno i često (operni pjevači, spikeri, voditelji) tegobe sa promuklošću mogu prolongirati, često zbog povrata radnim aktivnostima bez adekvatnog mirovanja. Najnovije metode terapije osim farmakoloških uključuju i logopedske vježbe te posebnu vrsta biofeedbacka – HRV (heart rate variability). U terapiji pacijent pod nadzorom liječnika i opremljen posebnim senzorima, dobiva upute za disanje u određenom ritmu, s ciljem smanjenje simpatičke napetosti, opuštanje larinksa i poboljšanje glasa kod funkcionalne disfonije.

Ukoliko promuklost traje duže od 3 tjedna, bez jasnog razloga i unatoč svim simptomatskom terapijama, potreban je pregled specijalista ORL. Fiberlaringoskopijom će se vizualizirati grkljan i glasnice, a određenim laboratorijskim pretragama istražiti potencijalne endokrinološke ili upalne uzroke. Snimanje MR ili CT vrata učiniti će se kod svih pacijenata čija promuklost ne prolazi duže vrijeme, a kod dugoročnih pušača treba uzeti u obzir i tumorske markere te LDCT pluća. Kod alergičara (posebno na prašinu i grinje) treba razmotriti i uvođenje antihistaminika te nazalnog koritkosteroida. Potreban je oprez kod primjene koritkosteroida kroz tablete ili injekcije zbog potencijalnih nuspojava te se ova terapija koristi samo u krajnjoj nuždi. Korist antibiotika samo kod postojanja promuklosti ne postoji i nije opravdano njihovo propisivanje. Ponekada se propisuju kratkotrajno anksiolitici te miorelaksansi radi opuštanja spazma, a u određenim se slučajevima eksperimentira i sa primjenom mikrodoza botulinum toksina izravno u mišiće larinksa.

Iako se najčešće radi o benignim uzorcima te postinfektivnim simptomima koji prolaze kroz 2-3 tjedna, promuklost nas može radno onesposobiti i otežati svakodnevno funkcioniranje. Nužan je odmor i pošteda glasa, obilna hidracija, prestanak pušenja i izbjegavanje zadimljenih prostorija, koncerata,  hladnih gaziranih pića, a redovite inhalacije i korištenje pastila, meda i sirupa prilagođenog simptomima (antitusici, ekspektoransi, i sl.).

Svi se prije ili kasnije susretnemo sa temom melatonina – čudesnog spoja čija je najpoznatija uloga kao suplementa za poboljšanje tijeka sna i samog usnivanja. Uistinu, melatonin je jedini neurotransmiter kojeg izlučuje naša pinealna žlijezda, epifiza. Radi se o žlijezdi veličine zrna graška, smještenoj duboko u središtu mozga, a otprilike u razini iza očiju.  Sa očima je povezana i posebnim tipom živčanih vlakana koji joj dojavljuju kada je svijetlo, a kada tama, odnosno dan – noć. Ovisno o ovoj informaciji epifiza će u periodu najvećeg mraka (normalno između 1 i 5 sati ujutro) otpuštati i najveće količine melatonina pa je lako razumjeti kako promjena dnevnog ritma uz umjetno osvjetljenje i ekrane noću može dovesti do zabune u informaciji koju ona prima. Time će doći do poremećaja lučenja melatonina i poremećaja urednog cirkadijanog ritma (ritam dan – noć, budnost – spavanje), no kakva su još djelovanja ovog neurohormona i koja je korist od uzimanja kroz suplementaciju?

Melatonin  je prvi put opažen 1917. kao tada još nepoznati spoj u epifizi krava, čij se uzorak izlagao koži žaba i izazivao promjenu boje kože. Tek ga je četrdeset godina kasnije izolirao i imenovao američki dermatolog, a tada je osnova ideja bila korištenje ovog neurohormona u liječenju raznih oboljenja kože. Iako se daljnjim istraživanjima nije našlo ozbiljnije primjene u dermatologiji, 1970ih je otkriveno kako se lučenje melatonina odvija u skladu sa cirkadijanim ritmom, odnosno ovisno o dobu dana.  Nadalje, već tada otkriveno je da se najveće količine luče noću – i to preko osam puta više melatonina nego danju, a period najvećeg izlučivanja kod svih je sudionika studije bio između 22 h navečer  i 7h ujutro – dakle, dok spavamo i u zamračenim uvjetima.  Upravo iz ovog razloga preporuka je prije odlaska na spavanje izbjegavati ekrane i plavu svjetlost koju emitiraju, ne bismo li time prevarili svoju pinealnu žlijezdu i poremetili lučenje melatonina. Osim ekrana, velik problem predstavljaju i učestale noćne smjene, koje povećavaju rizik srčanih bolesti, probavnih tegoba (od IBS do upalnih bolesti crijeva), poremećaja spavanja i čak veće učestalosti tumora. Ukoliko nije moguća promjena posla, radnicima u noćnim smjenama preporučuje se redovito uzimanje suplementa melatonina u ranim jutarnjim satima (01:00 – 04:00h) te nadoknada sna danju, ali u uvjetima laganog osvjetljenja – a ne u potpuno zamračenoj sobi.

Iako najpoznatiji po ulozi našeg „unutarnjeg sata“, melatonin u zadnjih nekoliko godina pobuđuje sve širi interes javnosti zbog otkrića njegovih drugih pozitivnih učinaka. Tako je otkriveno kako melatonin kao spoj ima vrlo jaka antioksidativna djelovanja; gotovo dva puta jačeg nego jednog od najpoznatijih antioksidansa – vitamina E.  Dokazano je kako melatonin utječe ne samo na pojačano stvaranje antioksidativnih enzima koji uklanjaju slobodne radikale (opasne spojeve koji oštećuju naš DNK), ali također potiče i stanice našeg imunosnog sustava. Melatonin u krvi smanjuje kroničnu upalu (npr. kod pretilosti, metaboličkog sindroma i inzulinske rezistencije) te sprječava oksidaciju LDL-a, tzv. ‘lošeg kolesterola’. Tako LDL postaje manje ‘ljepljiv’ za krvne žile i smanjuje se stvaranje aterosklerotskih plakova u njima (najčešći uzrok angine pektoris i srčanog udara!).

NEUROPROTEKTIVNO DJELOVANJE

Upravo svojim anti oksidativnim djelovanjem, melatonin zauzima posebno mjesto u zaštiti našeg mozga, gdje se nalaze brojni melatoninski receptori. Brojnim je studijama dokazano kako suplementacija melatoninom djeluje zaštitno kod moždanog udara, smanjujući zahvaćenu zonu moždanog tkiva. Kod Alzheimerove demencije uzimanje melatonina omogućuje duže spavanje u kontinuitetu tijekom noći, dok uzimanje uz za sada razvijene lijekove za Alzheimer poboljšava kognitivne funkcije bolesnika. Studijama je nađeno povećanje volumena hipokapmusa (dio mozga krucijalan za procese učenja i pamćenja) nakon perioda uzimanja melatonina kroz šest mjeseci. Suplementacija melatoninom pokazuje potencijalne preventivne učinke u smanjenju rizika od razvoja neuroloških oboljenja, no glavna je preventiva svakako redovit i kontinuiran san.

MUŠKO I ŽENSKO ZDRAVLJE I PLODNOST

Uzmemo li u obzir kako već povremeni prekidi redovitog sna mogu dovesti do nepravilnog menstrualnog ciklusa, ne iznenađuje kako je melatonin vrlo usko povezan sa ženskim zdravljem i plodnošću. Pozitivni učinci uzimanja melatonina primijećeni su kod sindroma policističnih jajnika (PCOS) gdje primjerice smanjuju hirzutizam (dlakavost lica). Studijom iz 2013. po 8-tjednom uzimanju melatonina utvrđeno je osjetno smanjenje boli kod žena koje boluju od endometrioze. Važnost melatonina ne smije se zanemariti kod plodnosti i preporučuje se ženama s problemima u začeću (kao jedan od suplemenata ili u kombinaciji sa mio-inozitolom. Tako se u tekućini folikula netom prije ovulacije (ona koja okružuje buduću jajnu stanicu) nalazi čak tri puta više melatonina nego u krvi, a dokazano ga pojačano luče i stanice placente. In vivo studijom (u živo – na ljudima) dokazano je poboljšanje motiliteta i integriteta spermija, a uzimanjem suplementacije u trajanju 45 dana dovelo je do povećanja koncentracije melatonina u sjemenoj tekućini. Kako djeluju kao jaki antioksidans, ovime  se smanjuje oštećenje DNK-a spermija, raste funkcija i mogućnost spermija za penetraciju te generalno poboljšava kvalitetu sperme i povećava mogućnost začeća.

BORBA PROTIV RAKA DOJKE?

Obzirom na svoje jako antioksidativno djelovanje, melatonin se vrlo brzo počeo istraživati kao pomoćni lijek u borbi protiv karcinoma. Nekoliko studija dovelo je u svezu veće koncentracije melatonina sa jačim imunološkim odgovorom protiv tumora, a jedna od njih ukazala je na moguće procese kojima terapija melatoninom dovodi do smanjenja broja receptora zaslužnih za invazivno širenje karcinoma jajnika. Kao jaki antioksidans, melatonin pojačava rad enzima koji su zaslužni za popravak DNK, što osim usporavanja napretka tumora smanjuje i toksičnost potrebnih kemo ili radioterapija. Ovakvo djelovanje zaslužno je za smanjenje nuspojava prilikom uzimanja suplementacije tijekom kemoterapije (upala usne šupljine, mijelosupresija, slabost i umor), uz osnovno poboljšanje kvalitete sna. Nekoliko ozbiljnijih studija objasnilo je povezanost veće pojavnosti tumora u žena koje duže vrijeme rade u noćnim smjenama. Tako se u jednoj mjerilo koncentraciju melatonina u urinu medicinskih sestara (često izloženih noćnim smjenama), a one sa nižim koncentracijama imale su veći rizik za kasniji razvoj karcinoma dojke. U tkivu dojke nalazi se velika količina melatoninskih receptora te ga stanice primaju, a on dokazano djeluje na smanjenje broja estrogenskih receptora na njima. Na ovaj način smanjuje se estrogensko djelovanje na tkivo dojke – a poznato je kako je upravo estrogen rizičan faktor za razvoj tzv. estrogen pozitivnog karcinoma dojke. Osim karcinoma dojke, novija istraživanja upućuju i na moguće djelovanje melatonina u smanjenju invazivnosti mikrostaničnog karcinoma pluća, usporavanje progresije tumora prostate te lakše podnošenje agresivnijih kemoterapija nužnih kod tumora probavnog sustava.

Melatonin kao spoj širokog spektra djelovanja svakako je sve češća tema istraživanja i studija, a njegova primjena kao službene terapije već je danas službena u mnogim zemljama. Tako se kod nas kao lijek koristi za liječenje nesanice u djece i adolescenata u dobi od 2 do 18 godina s poremećajem iz spektra autizma, a ponekada i kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću. Kao suplement pak svoju primjenu najčešće se koristi kao kratkotrajno uzimanje kod poteškoća s usnivanjem, jet leg-a ili poremećaja spavanja kod smjenskog rada. Najnovije mogućnost određivanja melatonina (iz sline ili urina), omogućuju i individualizirani pristup te po potrebi doziranje i trajanje uzimanja suplementa. Naš najprirodniji način održavanja željenih razina melatonina svakako je zlatno pravilo: kontinuiran san noću (poželjno od 23h nadalje), izbjegavanje ekrana 1-2h prije spavanja i osiguravanje dovoljno prirodnog dnevnog svjetla ujutro.