• PCOS je hormonski poremećaj koji pogađa oko 1 od 10 žena reproduktivne dobi.
• Glavni problem je hormonski disbalans (povišen LH, manjak FSH, višak androgena) koji remeti ovulaciju i plodnost.
• Najčešći simptomi su neredoviti ciklusi, akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, poteškoće s plodnošću, sklonost inzulinskoj rezistenciji.
• Prva linija liječenja je uvijek promjena životnih navika – gubitak 5–10 % tjelesne mase, zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost često već reguliraju ciklus.
• Suplementi i lijekovi (mioinozitol, vitamin D, metformin, kontraceptivi) biraju se individualno – ovisno o cilju žene (trudnoća, regulacija ciklusa, akne, metabolizam).

Pojavom društvenih mreža i povećanjem broja content creatora, sve se češće spominje PCOS u kontekstu uzroka brojnih medicinskih problema, ali i prijedloga liječenja i terapija koje često nisu medicinski opravdane i/ili provjerene. Sindrom policističnih jajnika skup je simptoma koji su posljedica kompleksnih hormonalnih poremećaja. Najveće zablude svakako uzrokuje i naziv ovog stanja – ciste na jajnicima ne moraju uvijek biti prisutne. Još jedan faktor koji pridaje manjku razumijevanja jest taj da najčešći ženski spolni hormoni (FSH, LH, estradiol, progesteron) ne moraju uvijek izlaziti izvan referentnih vrijednosti. Koja je onda uopće definicija ovog sindroma, što ga uzrokuje i kako se liječi?

UZROCI

Unatoč brojnim aktivnim istraživanjima, do danas još uvijek nisu poznati konkretni uzroci nastanka PCOS-a. Primjećuje se znatno veća učestalost kod žena koje imaju inzulinsku rezistenciju, dijabetes, pretilost (posebno abdominalnog tipa) te čije sestre i/ili majke imaju dijagnozu PCOS-a. Prema novijim procjenama iz 2022. čak će 1 od 10 žena imati simptome PCOS-a prije nastupa menopauze.

Redoviti menstrualni ciklus traje 28–32 dana, a sredinom istoga događa se ovulacija. Pod utjecajem određenih spolnih hormona dolazi do pucanja folikula – mjehurića na jednom od jajnika, iz kojega izlazi jajna stanica spremna za oplodnju i trudnoću. Ukoliko u roku 24h ne dođe do oplodnje spermijem, mjesto na jajniku gdje je pukao folikul pretvara se u žuto tijelo te otprilike dva do tri tjedna poslije dolazi do menstruacije – čišćenja maternične sluznice.

NARUŠEN OMJER LH:FSH SMANJUJE PLODNOST

Kod PCOS-a kao endokrinološkog poremećaja, dolazi do disbalansa hormona već na razini mozga. Hipofiza (žlijezda u našem mozgu) normalno izlučuje dva ključna hormona – LH i FSH u omjeru 1:1. LH potiče proizvodnju androgena, dok je FSH važan za pretvaranje tih istih androgena u estrogene i za samo sazrijevanje folikula iz kojeg nastaje jajna stanica. Kod PCOS-a hipofiza luči više LH, a manje FSH (omjer je često 2:1 ili viši, umjesto normalnog 1:1). Kao posljedica ovog disbalansa, na jajnicima nastaje više manjih folikula, ali niti jedan ne sazrijeva jer nema dovoljno FSH-a za njihov razvoj. Ipak, LH i FSH mogu u laboratorijskim nalazima biti uredne te mjerenje samo njihovih vrijednosti ne može isključiti postojanje PCOS-a. Upravo će radi toga vaš liječnik kod sumnje na PCOS odrediti panel pretraga koji uključuje i androgene. Ti su hormoni i uzrok brojnih simptoma PCOS-a pa tako rade probleme sa tenom, aknama, dlakavošću lica (dominantno brada, vrat), slabijom kosom i njenim opadanjem pa sve do problema sa mentalnim zdravljem.

ZAČARANI KRUG U 3 KORAKA

Ovakav poremećaj hormona s viškom androgena, smanjenom osjetljivošću stanica na inzulin i poremećajem ovulacije čini ovaj sindrom težim za liječenje. Jedan od najtežih začaranih krugova poveznica je viška androgena i pretilosti, posebno abdominalnog tipa. Povišen LH znači i povećanje androgena, koji stižu do naših masnih stanica. Masne stanice sadrže enzim aromatazu, koji pretvara pristigle androgene u estrogene, posebice estradiol. Višak estrogena nepoželjan je radi povećanja rizika karcinoma dojke, karcinoma endometrija, ali i daljnjeg pogoršanja inzulinske rezistencije i dodatnog debljanja. Jedan od najčešćih uzroka ovog disbalansa u našem modernom dobu svakako je kroničan psihički i fizički stres u našem tijelu. Kronično povišen kortizol uzrokovat će rast i povećanje masnih stanica, ali i kontinuirano tiho „tinjanje“ kronične upale u našem tijelu. Ovo pak narušava antioskidativne mehanizme u njemu i dovodi do dodatnog narušavanja našeg metabolizma. Potencijalni ko-uzrok ovoga sindroma su i promjene u mikrobiomu crijeva, čemu se pridaje sve veća važnost i provode detaljnije studije. Velik broj žena sa PCOS-om ima benefiti od redovitog uzimanja probiotika sa ili bez prebiotika, a na koji ćemo soj ili kombinaciju sojeva najbolje odgovoriti individualan je.

Hormonski disbalans kod PCOS-a traži ravnotežu životnih navika!

SIMPTOMI I POSLJEDICE

Simptomi PCOS-a mogu početi već u ranim 20-ima, iako ih se češće primjećuje u 30-ima te se pojavljuju ranije kod mladih pretilih žena i žena sa inzulinskom rezistencijom. Kako se od 1990-ih prati porast ovog sindroma za oko 30%, nužno je informirati mlade žene te pričati o čitavom nizu simptoma. Osim neugodnih akutnih simptoma, PCOS se pokazao rizičnim za nastanak kasnijih srčanih bolesti, pogoršanja inzulinske rezistencije, nastanka šećerne bolesti tip 2, ali i anksiozno depresivnih poremećaja.

Terapija ovog poremećaja zahtijeva multidisciplinaran pristup, a konkretan lijek koji se propisuje samo za PCOS nije otkriven niti uveden kao službena farmakološka terapija. Terapijski pristup je individualan, a prva linija je obavezna promjena životnih navika vezanih uz redovitu tjelesnu aktivnost te prehranu sa što manje zasićenih masti (masno crveno meso, pržena hrana, industrijski proizvodi) i jednostavnih šećera (slatkiši, bijeli kruh, sokovi, pekara). Kod osoba povišenog BMI-a konkretan prvi korak je gubitak minimalno 5 -10% na tjelesnoj masi i organiziranje redovite tjelesne aktivnosti 4x tjedno – za početak brzog hodanja, plivanja, prema mogućnosti uvođenja HIIT treninga. Prema meta analizi iz 2022., važan je zaključak kako je sama promjena životnih navika po ovom tipu najčešće dovoljna za poboljšanje simptoma, regulaciju ciklusa i smanjenje inzulinske rezistencije.

PRAKTIČNI SAVJETI & LIJEČENJE

Najpoznatiji suplement kod POCS-a je resveratrol, kojeg inače nalazimo u grožđu, kikirikiju, crvenom bobičastom voću, tamnoj čokoladi i kakau, ali i u crnom vinu. Kako se najbolje apsorbira uz masti, uzimamo ga uz bogatiji obrok u danu. Klinički dokazano poboljšava osjetljivost tkiva na inzulin, djeluje kao jak antioksidans i balansira narušen omjer LH i FSH.
Drugi najcjenjeniji suplement je mioinozitol sa ili bez D-chito-inozitola koji poboljšavaju ovulaciju, plodnost, ali i metaboličke parametre i inzulinsku rezistenciju. Za PCOS se uzima u omjeru mioinozitola i D-chiro-inozitola 40:1. Brojne studije pokazuju poboljšanje omjera FSH i LH, redovite cikluse, ovulaciju i poboljšanje plodnosti.  
Manjak vitamina D može pogoršati inzulinsku rezistenciju te se preporuča nadoknada ukoliko je njegova vrijednost ispod 75 nmol/L (od zime do proljeća), ali i generalno unos hrane bogate vitaminom D i kalcijem gdje bi balansirana prehrana trebala biti prva linija liječenja. Ozbiljnija nadoknada pod nadzorom liječnika potrebna je kod koncentracija 25 nmol/L i nižih.
Kod žena lošeg lipidnog profila savjetuje se suplementacija omega-3 masnim kiselinama te ALA (alfa lipoična kiselina) koji dokazanu poboljšavaju lipidogram i pojačavaju osjetljivost tkiva na iznulin. Kod žena koje planiraju trudnoću uz MI-DCI(40:1) preporuča se i provjera folne kiseline, posebno kod žena koje slabo konzumiraju zeleno lisnato povrće, mahunarkame, cjelovite žitarice i voće (citrusi) koje je poželjno uvesti u svakodnevni jelovnik. Berberin u kapsulama preporuča se ženama s PCOS koje imaju dokazano povišene razine šećera u krvi (pred-dijabetes, dijabetes), povišene razine LDL-a i HOMA index iznad 2.

U slučaju nalaza koji ukazuju na postojanje ozbiljnije inzulinske rezistencije, može se razmotriti uvođenje neke od farmakoloških opcija (metformin, GLP1 agonisti, SGLT-2 inhibitori). Kod neregularnih ciklusa, akni i dlakavosti ponekada se privremenu daje oralna kontracepcija, po potrebi uz dodatak antiandrogene terapije, svakako pod kontrolom specijalista ginekologa.

Iako to najmanje volimo čuti, jedina prava dugoročna terapija PCOS-a je potpuna promjena životnih navika. Prehrana bez zasićenih masnih kiselina, a bogata zdravim nezasićenim, bez lakih šećera, bogata voćem, povrćem i žitaricama, bez fast fooda, a sve uz redovitu tjelesnu aktivnost minimalno 3-4x tjedno nužan su početak. Gubitak od 5-10% tjelesne mase obavezan je kod povećanog BMI-a, radi poboljšanja inzulinske rezistencije i smanjenja volumena masnih stanica. Suplementacija se uzima ovisno o tjelesnoj građi, drugim bolestima i ciljevima žene (trudnoća, reguliranje ciklusa, gubitak tjelesne mase, akne, dlakavost lica). Ponekada su nužni oralni kontraceptivi, a rjeđe i antiandrogena terapija koju propisuje ginekolog te kod kojih je bitno ne zanemariti i brojne nuspojave, radi čega ipak ostaju kao zadnja linija za najteže simptomatske oblike ovog sindroma.